Nakon prisustvovanja prezentaciji AIESEC razvojnih praksi tokom meseca juna, odlučila sam da se uključim u ovaj program iz više razloga. Pre svega zato što sam želela da proširim svoje kulturne vidike i dam bar mali doprinos u bilo kojoj organizaciji koja se bavi društveno-odgovornim radom, ma gde u svetu. Želela sam da obogatim svoja praktična iskustva. Naravno uz sve to želela sam i da putujem i da neko duže vreme provedem u zemlji čija mi se kultura i tradicija čine privlačnim.

Nemoguće je izraziti do koje mere se nakon odlaska na praksu osećam kulturno bogatijom ličnošću. Pre svega zato što sam u prva dva dana svog boravka u Turskoj imala priliku da stanujem sa praktikantima iz čitavog sveta – Slovačke, Poljske, Amerike, Koreje, Brazila, Maroka. Potom zato što sam na praksi živela i radila sa praktikantima iz Slovačke, Irana i Azerbejdžana. Kako kroz saradnju, tako i kroz razmenu informacija i stavova, i naravo kroz druženje, uspela sam da upoznam različite kulture, mentalitete i sisteme vrednosti. Istovremeno sam imala priliku da testiram sopstvene mehanizme tolerancije, razumevanja i prilagođavanja i da upravo samoj sebi pokažem da sam izuzetno fleksibilna ličnost, oslobođena predrasuda i prilagodljiva različitim kulturnim ambijentima.

Na praksi bila sam u domu za stara lica, gde sam se trudila da na različite načine doprinesem poboljšanju kvaliteta života stanara ustanove – da svakodnevno sa istima komuniciram i da učestvujem u njihovim dnevnim aktivnostima. Istom dinamikom trudila sam se i da utičem na poboljšanje uslova rada zaposlenih – kroz analize poslovanja ustanove i pisanje stručnih izveštaja koje sam podnosila menadžmentu.

Nakon šest sedmica svakako sam bila upućena u celokupno funkcionisanje ustanove, aktivnosti, visine zarada, načine prikupljanja novčanih sredstava, načine promocije itd. To mi je pomoglo da kreiram opštu sliku o funkcionisanju ustanova ovakve vrste sa kojima se do sada nisam susretala. I licima koja vode ustanovu bili su značajni moji izveštaji i mišljenje o svemu što bi trebalo poboljšavati ili menjati, s obzirom da sam se trudila da sve posmatram objektivno.

Napominjem da je čitavo iskustvo bilo duplo vrednije upravo zato što sam se osećala zaštićenom od strane lokalne kancelarije koja me je poslala na praksu. Sa članovima iste bila sam u komunikaciji tokom čitavog boravka u Turskoj i u svakom trenutku mogla sam da zatražim odgovor, savet ili pomoć što mi je izuzetno značilo s obzirom da sam na ovu praksu iz Srbije otišla sama.

Anina priča jedna je od mnogih nezaboravnih iskustava, koje studentska organizacija AIESEC svake godine omogući studentima bez obzira na godinu studija i tip fakulteta.

Otisni se i ti u svet, prijavi se za praksu.