[{"data":1,"prerenderedAt":167},["ShallowReactive",2],{"stories-data":3},[4,19,29,45,58,71,85,98,113,126,140,153],{"id":5,"date":6,"updated_at":6,"image":7,"tag":8,"featured":9,"status":10,"sr":11,"en":17},"2026-08-18-ucestvuj-u-giveaway-u-i-osvoji-ipad-ovog-leta","2026-08-18","https:\u002F\u002Faiesec.org.rs\u002Fcontent-data\u002Fuploads\u002Fimg_1787080504_Copy_of_GIVEAWAY_post_statika__2_.webp","AIESEC ČLANSTVO",false,"published",{"title":12,"excerpt":13,"content":14,"author":15,"meta_description":16},"Učestvuj u GIVEAWAY-u i osvoji iPad ovog leta! ","Leto je idealno vreme za nove izazove, a mi smo odlučili da ga učinimo još uzbudljivijim. U saradnji sa iSTYLE-om pripremili smo giveaway kroz koji možda baš ti možeš da osvojiš potpuno nov iPad.","\u003Cdiv class=\"blog-post-content\">\n    \u003Cp class=\"lead\" style=\"font-size: 1.1em; font-weight: 500; margin-bottom: 24px;\">\n        Leto je idealno vreme za nove izazove, a mi smo odlučili da ga učinimo još uzbudljivijim. U saradnji sa \u003Cstrong>iSTYLE-om\u003C\u002Fstrong> pripremili smo giveaway kroz koji možda baš ti možeš da osvojiš potpuno nov \u003Cstrong>iPad\u003C\u002Fstrong>!\n    \u003C\u002Fp>\n\n    \u003Ch3 style=\"margin-top: 32px; margin-bottom: 16px;\">Kako da učestvuješ?\u003C\u002Fh3>\n    \u003Cp style=\"margin-bottom: 16px;\">Prijava traje svega nekoliko minuta. Evo šta je potrebno da uradiš:\u003C\u002Fp>\n\n    \u003Cul style=\"margin-bottom: 24px; padding-left: 20px; line-height: 1.6;\">\n        \u003Cli style=\"margin-bottom: 10px;\">\n            \u003Cstrong>Popuni kratku anketu\u003C\u002Fstrong> – nekoliko pitanja koja nam pomažu da te bolje upoznamo: \n            \u003Ca href=\"https:\u002F\u002Faiesec-in-serbia.typeform.com\u002Fipad-giveaway\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">popuni anketu ovde\u003C\u002Fa>.\n        \u003C\u002Fli>\n        \u003Cli style=\"margin-bottom: 10px;\">\n            \u003Cstrong>Zaprati Instagram profile\u003C\u002Fstrong> \u003Ca href=\"https:\u002F\u002Fwww.instagram.com\u002Faiesecserbia\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">@aiesecserbia\u003C\u002Fa> i \u003Ca href=\"https:\u002F\u002Fwww.instagram.com\u002Fistyleserbia\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">@istyleserbia\u003C\u002Fa> – tako ćeš uvek biti u toku sa našim aktivnostima i novim prilikama.\n        \u003C\u002Fli>\n        \u003Cli style=\"margin-bottom: 10px;\">\n            \u003Cstrong>Lajkuj giveaway objavu\u003C\u002Fstrong> koja se nalazi pinovana na vrhu našeg Instagram profila.\n        \u003C\u002Fli>\n        \u003Cli style=\"margin-bottom: 10px;\">\n            \u003Cstrong>Ostavi komentar\u003C\u002Fstrong> i taguj dva prijatelja za koja misliš da bi volela da osvoje iPad.\n        \u003C\u002Fli>\n        \u003Cli style=\"margin-bottom: 10px;\">\n            \u003Cstrong>Prijavi se na iSTYLE newsletter\u003C\u002Fstrong> kako bi bio\u002Fbila u toku sa najnovijim ponudama i vestima (opcija se nalazi na kraju ankete iz prvog koraka).\n        \u003C\u002Fli>\n    \u003C\u002Ful>\n        Giveaway traje \u003Cstrong>od 17. avgusta do 31. avgusta\u003C\u002Fstrong>, a učešće je otvoreno za sve između \u003Cstrong>18 i 30 godina\u003C\u002Fstrong>. Dovoljno je da ispuniš gore navedene korake i da budeš strpljiv\u002Fstrpljiva do izvlačenja pobednika.\n    \u003C\u002Fp>\n\n    \u003Cp style=\"margin-top: 24px; font-weight: 500;\">\n        Srećno svima, i vidimo se na Instagramu! 🍀\n    \u003C\u002Fp>\n\u003C\u002Fdiv>","AIESEC u Srbiji","",{"title":12,"excerpt":16,"content":16,"author":18,"meta_description":16},"AIESEC in Serbia",{"id":20,"date":21,"updated_at":21,"image":22,"tag":23,"featured":9,"status":10,"sr":24,"en":28},"2026-08-14-produktivno-iskoristi-leto-i-nauci-ai-besplatno","2026-08-14","https:\u002F\u002Faiesec.org.rs\u002Fcontent-data\u002Fuploads\u002Fimg_1786735165_IMG_8207.webp","NEW LEADERS",{"title":25,"excerpt":26,"content":27,"author":15,"meta_description":16},"Produktivno iskoristi leto i nauči AI besplatno!","Leto je idealno vreme da naučiš nešto što ti stvarno može koristiti, bez pritiska rokova i predavanja. Ako si ikad pomislio\u002Fla da bi trebalo bolje da razumeš kako AI alati rade, ovo je prilika da to i uradiš, potpuno besplatno.","\u003Cp>AI pismenost sve više postaje osnovna veština na tržištu rada, slično onome što su nekada bili Excel ili poznavanje stranog jezika. Razlika između nekoga ko \"koristi AI\" i nekoga ko zna da ga iskoristi je upravo u postavljanju pravih pitanja, proveri tačnosti odgovora i pravilnoj primeni alata u konkretnim zadacima.\u003C\u002Fp>\n\n  \u003Cp>Veštačka inteligencija je odavno prestala da bude \"nešto o čemu se priča\" i postala je alat koji koristimo svaki dan - za učenje, pisanje, organizaciju, istraživanje, pripremu za ispite ili poslovne zadatke. Ali realnost je da većina nas AI koristi na pola kapaciteta, bez da zna kako da iz njega izvuče ono što on stvarno može da pruži.\u003C\u002Fp>\n\n  \u003Cp>Zato vredi podeliti ovu priliku: u okviru programa \u003Cstrong>Coca-Cola podrška mladima\u003C\u002Fstrong>, organizuje se besplatna online edukacija posvećena baš tome - kako da AI alate koristimo pametnije, efikasnije i praktičnije.\u003C\u002Fp>\n\n  \u003Cp>Edukacija traje od 1. do 30. avgusta i realizuje se online, kroz praktičan program u trajanju od četiri sata. Fokus nije na teoriji, nego na konkretnim veštinama koje se odmah mogu primeniti.\u003C\u002Fp>\n\n  \u003Cp>Kroz program se uči:\u003C\u002Fp>\n  \u003Cul>\n    \u003Cli>kako da se koriste popularni AI alati poput ChatGPT-a, Copilot-a i Claude-a;\u003C\u002Fli>\n    \u003Cli>kako da se pišu bolji i precizniji promptovi;\u003C\u002Fli>\n    \u003Cli>kako da se AI primeni u učenju i fakultetskim obavezama;\u003C\u002Fli>\n    \u003Cli>kako da se AI alati uključe u svakodnevne i poslovne zadatke.\u003C\u002Fli>\n  \u003C\u002Ful>\n\n  \u003Cp>Program se prati svojim tempom, bez fiksnih termina, sve do 30. avgusta, što ga čini pristupačnim bez obzira na to koliko ti je kalendar ispunjen obavezama.\u003C\u002Fp>\n\n  \u003Cp>Prijava se vrši putem sledećeg linka:\u003Cbr>\n  \u003Ca href=\"https:\u002F\u002Fexcelgrasic.com\u002Fai-mode-on-podrska-mladima\u002F\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">excelgrasic.com\u002Fai-mode-on-podrska-mladima\u003C\u002Fa>\u003C\u002Fp>\n\n  \u003Cp>Prilikom prijave, u odeljku za plaćanje, potrebno je uneti promo kod:\u003Cbr>\n  \u003Cstrong>COCA-COLAPODRŠKA26\u003C\u002Fstrong>\u003C\u002Fp>\n\n  \u003Cp>Rok za prijavu i praćenje sadržaja je 30. avgust, tako da vremena ima dovoljno da se program prođe u celosti.\u003C\u002Fp>\n\u003C\u002Farticle>",{"title":25,"excerpt":16,"content":16,"author":18,"meta_description":16},{"id":30,"date":31,"updated_at":32,"image":33,"tag":34,"featured":9,"status":10,"sr":35,"en":40},"2026-07-28-moja-praksa-u-marketing-agenciji-koja-mi-je-promenila-pogled-na-karijeru","2026-07-28","2026-07-30","https:\u002F\u002Faiesec.org.rs\u002Fcontent-data\u002Fuploads\u002Fimg_1786014278_moja-praksa-u-marketing-agenciji-koja-mi-je-promenila-pogled-na-karijeru.webp","STRUČNE PRAKSE",{"title":36,"excerpt":37,"content":38,"author":15,"meta_description":39},"Moja praksa u marketing agenciji koja mi je promenila pogled na karijeru","Kada sam se prijavio za praksu preko AIESEC-a, tražio sam nešto što će me izbaciti iz zone komfora. Studiram informacione tehnologije u Beogradu, i imao sam dovoljno teorije da mogu da pričam o kodu satima, ali nikada nisam radio u pravom timu, na pravom proizvodu, sa pravim rokovima. Lisabon mi je dao upravo to...","\u003Cstrong>Prvi dan u kancelariji\u003C\u002Fstrong>\n\nSećam se koliko sam bio nervozan kada sam prvi put ušao u kancelariju malog startapa koji razvija softver za upravljanje logistikom. Svi su pričali engleski sa različitim akcentima, tim je bio sastavljen od ljudi iz Portugala, Brazila i Italije, i osećao sam se kao da sam upao na zabavu na kojoj ne poznajem nikoga.\n\nAli već prvog dana mi je mentor rekao rečenicu koju nisam očekivao: \"Ovde niko ne očekuje da znaš sve. Očekujemo da postavljaš pitanja.\"\n\nTo mi je skinulo veliki teret sa ramena.\n\n\u003Cstrong>Kada je kod prestao da bude samo kod\u003C\u002Fstrong>\n\nRadio sam na delu aplikacije koji je trebalo da olakša praćenje pošiljki za manje kompanije. Prve dve nedelje sam uglavnom slušao i učio kako tim funkcioniše, kako se pišu izveštaji o greškama, kako izgleda pravi code review.\n\nOnda mi je dat prvi zadatak koji je zaista bio moj. Sećam se da sam proveo ceo vikend razmišljajući o rešenju, čak i dok sam šetao pored reke Tejo. Kada sam u ponedeljak predstavio rešenje timu i video da je prihvaćeno, osetio sam ponos koji nijedna ocena na fakultetu nije mogla da mi da.\n\n\u003Cstrong>Život van kancelarije\u003C\u002Fstrong>\n\nOno što mi je najviše nedostajalo pre polaska bila je pomisao da ću biti sam u novom gradu. Ali AIESEC zajednica u Lisabonu mi je brzo pokazala da to nije tačno. Vikendima smo istraživali Alfamu, jeli pastel de nata na svakom uglu, i pravili izlete do Sintre sa ostalim praktikantima iz cele Evrope.\n\nBilo je i teških trenutaka, prvi put sam slavio rođendan daleko od porodice, i te večeri mi je stvarno nedostajao dom. Ali baš taj osećaj mi je pokazao koliko sam zapravo izgradio u tih nekoliko nedelja, jer sam imao ljude oko sebe koji su mi to veče učinili posebnim, iako me nisu poznavali ni dva meseca.\n\n\u003Cstrong>Šta nosim nazad u Srbiju\u003C\u002Fstrong>\n\nVratio sam se sa mnogo više od linije u CV-ju. Vratio sam se sa jasnom slikom kako izgleda rad u međunarodnom timu, sa prijateljstvima koja i dalje traju, i sa samopouzdanjem da mogu da se snađem u bilo kojoj sredini.\n\nAko razmišljaš o odlasku na praksu, a plaši te pomisao da ćeš biti sam u nepoznatom gradu, reći ću ti ono što je meni tada nedostajalo da čujem: nećeš biti sam. Samo ćeš upoznati ljude koje još ne poznaješ.","Student IT-a iz Beograda o šest nedelja AIESEC prakse u Lisabonu: prvi pravi projekat, život u novoj kulturi i lekcije koje je poneo kući.",{"title":41,"excerpt":42,"content":43,"author":18,"meta_description":44},"Six weeks in Lisbon that showed me who I really am","When I applied for an internship through AIESEC, I was looking for something that would push me out of my comfort zone. I'm studying information technology in Belgrade, and I had enough theory to talk about code for hours, but I had never worked on a real team, on a real product, with real deadlines. Lisbon gave me exactly that...","\u003Cstrong>The first day at the office\u003C\u002Fstrong>\n\nI remember how nervous I was the first time I walked into the office of a small startup that builds logistics management software. Everyone spoke English with different accents, the team was made up of people from Portugal, Brazil, and Italy, and I felt like I'd walked into a party where I didn't know anyone.\n\nBut on that very first day, my mentor said something I didn't expect: \"Nobody here expects you to know everything. We expect you to ask questions.\"\n\nThat took a huge weight off my shoulders.\n\n\u003Cstrong>When code stopped being just code\u003C\u002Fstrong>\n\nI worked on part of the app meant to make shipment tracking easier for smaller companies. The first two weeks I mostly listened and learned how the team operated, how bug reports were written, what a real code review looked like.\n\nThen I was given my first task that was truly mine. I remember spending the whole weekend thinking about the solution, even while walking along the Tagus river. When I presented the solution to the team on Monday and saw it get accepted, I felt a kind of pride no grade at university had ever given me.\n\n\u003Cstrong>Life outside the office\u003C\u002Fstrong>\n\nWhat I dreaded most before leaving was the thought of being alone in a new city. But the AIESEC community in Lisbon quickly showed me that wasn't true. On weekends we explored Alfama, ate pastel de nata on every corner, and took trips to Sintra with other interns from all over Europe.\n\nThere were hard moments too. I celebrated a birthday away from my family for the first time, and that evening I really missed home. But that very feeling showed me how much I'd actually built in those few weeks, because I had people around me who made that evening special, even though they hadn't known me for more than two months.\n\n\u003Cstrong>What I brought back to Serbia\u003C\u002Fstrong>\n\nI came back with a lot more than a line on my CV. I came back with a clear picture of what it's like to work on an international team, with friendships that still last, and with the confidence that I can find my footing in any environment.\n\nIf you're thinking about going on an internship, and the thought of being alone in an unfamiliar city scares you, I'll tell you what I needed to hear back then: you won't be alone. You'll just meet people you don't know yet.","An IT student from Belgrade on six weeks of AIESEC internship in Lisbon: a first real project, life in a new culture, and lessons brought home.",{"id":46,"date":31,"updated_at":32,"image":47,"tag":34,"featured":9,"status":10,"sr":48,"en":53},"2026-07-28-moje-iskustvo-prakse-u-koneleku","https:\u002F\u002Faiesec.org.rs\u002Fcontent-data\u002Fuploads\u002Fimg_1786014278_moje-iskustvo-prakse-u-koneleku.webp",{"title":49,"excerpt":50,"content":51,"author":15,"meta_description":52},"Moje iskustvo prakse u Koneleku","Moje iskustvo prakse u Koneleku d.o.o. u Beogradu bilo je jedan od najvrednijih delova mog leta. Imala sam priliku da radim na IoT i industrijskim automatizacionim projektima, gde sam naučila kako se digitalni sistemi povezuju sa uređajima iz stvarnog sveta, iskustvo koje mi je zaista proširilo tehničku perspektivu...","\u003Cstrong>Otkrivanje Beograda\u003C\u002Fstrong>\n\nOno što je ovo putovanje učinilo nezaboravnim, van posla, bili su ljudi i sam grad. Beograd ima neverovatnu energiju, mešavinu istorije, umetnosti i ljubaznosti. Volela sam da istražujem Dunav, lokalne kafiće, i da probam ćevape sa prijateljima posle posla. Tim u Koneleku i ostali AIESEC praktikanti učinili su svaki dan inspirativnim i punim smeha.\n\n\u003Cstrong>Šta nosim iz ovog iskustva\u003C\u002Fstrong>\n\nOva praksa nije samo unapredila moje tehničke i komunikacione veštine, već me je naučila i koliko su kulturna razmena i timski rad zapravo moćni. Dala mi je samopouzdanje, nezaboravna sećanja, i jaču motivaciju da nastavim da gradim projekte koji povezuju inženjerstvo i inovaciju.","AIESEC praksa u Koneleku u Beogradu: rad na IoT i industrijskoj automatizaciji, i otkrivanje grada kroz ljude, kafiće i šetnje pored Dunava.",{"title":54,"excerpt":55,"content":56,"author":18,"meta_description":57},"My internship experience at Konelek","My internship experience at Konelek d.o.o. in Belgrade was one of the most valuable parts of my summer. I had the chance to work on IoT and industrial automation projects, where I learned how digital systems connect with real-world devices, an experience that truly expanded my technical perspective...","\u003Cstrong>Discovering Belgrade\u003C\u002Fstrong>\n\nBeyond work, what made this journey unforgettable were the people and the city itself. Belgrade has an amazing energy, a mix of history, art and kindness. I loved exploring the Danube river, local cafés, and trying ćevapi with friends after work. The team at Konelek and other AIESEC interns made every day inspiring and full of laughter.\n\n\u003Cstrong>What I take away from this experience\u003C\u002Fstrong>\n\nThis internship not only improved my technical and communication skills, but also taught me how powerful cultural exchange and teamwork can be. It gave me confidence, unforgettable memories, and a stronger motivation to continue building projects that connect engineering and innovation.","An AIESEC internship at Konelek in Belgrade: IoT and industrial automation projects, and discovering the city through its people and cafés.",{"id":59,"date":31,"updated_at":32,"image":60,"tag":8,"featured":9,"status":10,"sr":61,"en":66},"2026-07-30-lekcija-o-liderstvu-iz-brodoloma-u-baltimoru","https:\u002F\u002Faiesec.org.rs\u002Fcontent-data\u002Fuploads\u002Fimg_1786014278_lekcija-o-liderstvu-iz-brodoloma-u-baltimoru.webp",{"title":62,"excerpt":63,"content":64,"author":15,"meta_description":65},"Lekcija o liderstvu iz brodoloma u Baltimoru","U martu 2024. godine, masivni kontejnerski brod Dali isplovljavao je iz luke u Baltimoru. Sve je delovalo rutinski dok u jednom trenutku, usled tehničkog kvara, na celom brodu nije potpuno nestala struja. Ogromna grdosija od stotinu hiljada tona ostala je bez pogona i kormila, krećući se po inerciji pravo ka masivnom mostu Francis Scott Key...","\u003Cstrong>Trenutak istine\u003C\u002Fstrong>\n\nU tim trenucima, ljudski mozak prirodno ulazi u stanje poricanja. Prvi impuls mnogih menadžera u krizama jeste da pokušaju da reše problem u tišini, da sačekaju još par sekundi da vide da li će se sistem sam resetovati, kako ne bi digli lažnu uzbunu i ugrozili svoju reputaciju. Ali ovaj čovek je uradio ono što razdvaja prave lidere od prosečnih.\n\nU sekundi je prihvatio brutalnu realnost: \u003Cstrong>brod je neupravljiv, katastrofa je neizbežna i nema vremena za ego.\u003C\u002Fstrong>\n\n\u003Cstrong>Mayday signal\u003C\u002Fstrong>\n\nUmesto da paniči ili da pokušava da sakrije kvar dok ponovo ne upale generatore, on je istog trenutka podigao radio i poslao jasan, dramatičan \"Mayday\" signal obalskoj straži i policiji na kopnu. Znao je da tim pozivom zvanično proglašava sopstvenu bespomoćnost i da će taj snimak obići svet. Ali mu je fokus bio na onome što još uvek može da spase, a ne na onome što je već izgubljeno.\n\nTa jedna brza, transparentna odluka pokrenula je lančanu reakciju na kopnu. Policija je imala manje od 90 sekundi da reaguje. Zaustavili su saobraćaj sa obe strane mosta tik pre nego što je brod udario u stub. Most se srušio u vodu, ali su stotine života spasene jer je saobraćaj prekinut na vreme.\n\n\u003Cstrong>Tri lekcije o liderstvu\u003C\u002Fstrong>\n\nOva priča nas uči tri ključne stvari o liderstvu koje možemo da primenimo već danas u svojim timovima.\n\n\u003Cstrong>Prvo, ego ubija timove.\u003C\u002Fstrong> Kada projekat krene nizbrdo, najgora stvar koju lider može da uradi jeste da krije informacije od tima ili partnera u nadi da će \"sam to srediti\" pre nego što iko primeti. Pravi lider diže ruku i kaže: \"Imamo problem, sistem je pao, treba nam plan B.\"\n\n\u003Cstrong>Drugo, u krizama se ne drže sastanci, nego se daju jasna uputstva.\u003C\u002Fstrong> Kapetan nije tražio mišljenje posade niti je otvarao debatu; preneo je tačnu, filtriranu informaciju onima koji mogu da reaguju na kopnu. Ako tvoj tim prolazi kroz težak period, tvoj posao je da smanjiš šum i daš im jasan pravac, bez filozofiranja.\n\n\u003Cstrong>Na kraju, liderstvo se ne meri po tome kako vodiš tim kada je more mirno i kada svi KPI-jevi svetle zeleno. Meri se po tome šta radiš u onih 120 sekundi kada sve krene naopako.\u003C\u002Fstrong>","Šta nas kapetan broda Dali uči o liderstvu u krizi? Dva minuta koja su odvojila katastrofu od tragedije, i tri lekcije za tvoj tim.",{"title":67,"excerpt":68,"content":69,"author":18,"meta_description":70},"A leadership lesson from the Baltimore shipwreck","In March 2024, the massive container ship Dali was sailing out of the port of Baltimore. Everything felt routine until, in an instant, a technical failure caused a complete loss of power across the entire ship. This hundred-thousand-ton giant lost both propulsion and steering, drifting on momentum straight toward the massive Francis Scott Key Bridge...","\u003Cstrong>The moment of truth\u003C\u002Fstrong>\n\nIn moments like these, the human brain naturally slips into denial. The first instinct for many managers in a crisis is to try to solve the problem quietly, to wait a few more seconds to see if the system will reset itself, so as not to raise a false alarm and risk their reputation. But this man did what separates true leaders from average ones.\n\nIn a split second, he accepted the brutal reality: \u003Cstrong>the ship is uncontrollable, disaster is unavoidable, and there's no time for ego.\u003C\u002Fstrong>\n\n\u003Cstrong>The mayday call\u003C\u002Fstrong>\n\nInstead of panicking or trying to hide the malfunction until the generators came back online, he immediately picked up the radio and sent a clear, dramatic mayday call to the coast guard and police on land. He knew that with that call he was officially declaring his own helplessness, and that the footage would go around the world. But his focus was on what could still be saved, not on what was already lost.\n\nThat one fast, transparent decision set off a chain reaction on land. Police had less than 90 seconds to react. They stopped traffic on both sides of the bridge just moments before the ship struck the pillar. The bridge collapsed into the water, but hundreds of lives were saved because traffic was halted in time.\n\n\u003Cstrong>Three lessons on leadership\u003C\u002Fstrong>\n\nThis story teaches us three key things about leadership that we can apply to our own teams starting today.\n\n\u003Cstrong>First, ego kills teams.\u003C\u002Fstrong> When a project starts going downhill, the worst thing a leader can do is hide information from the team or partners, hoping to \"handle it alone\" before anyone notices. A real leader raises their hand and says: \"We have a problem, the system is down, we need a plan B.\"\n\n\u003Cstrong>Second, in a crisis you don't hold meetings, you give clear instructions.\u003C\u002Fstrong> The captain didn't ask the crew for their opinion or open up a debate; he passed exact, filtered information to the people who could act on land. If your team is going through a rough patch, your job is to cut through the noise and give them a clear direction, without overthinking it out loud.\n\n\u003Cstrong>Finally, leadership isn't measured by how you lead your team when the seas are calm and every KPI is glowing green. It's measured by what you do in those 120 seconds when everything goes wrong.\u003C\u002Fstrong>","What does the captain of the Dali teach us about leadership in a crisis? The two minutes that averted a tragedy, and three lessons for your team.",{"id":72,"date":31,"updated_at":32,"image":73,"tag":74,"featured":9,"status":10,"sr":75,"en":80},"2026-07-28-sta-sam-naucio-slusajuci-hiljade-prica-o-strahu-od-razmene","https:\u002F\u002Faiesec.org.rs\u002Fcontent-data\u002Fuploads\u002Fimg_1786014278_sta-sam-naucio-slusajuci-hiljade-prica-o-strahu-od-razmene.webp","VOLONTERSKI PROJEKTI",{"title":76,"excerpt":77,"content":78,"author":15,"meta_description":79},"Šta sam naučio slušajući hiljade priča o strahu od razmene?","Tokom svog mandata u AIESEC-u, u departmanu za odlazeće razmene, čuo sam hiljade razloga zašto mladi žele da idu na razmenu. Ali čuo sam i podjednako toliko razloga zašto se dvoume. Zanimljivo je kako te dve liste ponekad izgledaju skoro identično...","\u003Cstrong>Poruka od Milice\u003C\u002Fstrong>\n\nSećam se jedne poruke od devojke koja se zvala Milica. Tek se prijavila, taj dan smo imali sastanak, a uveče mi je pisala. Poruka je bila kratka: \"Zapravo se bojim. Da li je to normalno?\"\n\nOdgovorio sam joj da se nađemo i popričamo o tome.\n\nNaravno da je normalno. Zapravo, ako se nisi ni malo bojao, pitao bih se da li si uopšte shvatio koliko je to što planiraš veliko. Jer otići u drugu zemlju, u porodicu koju nisi upoznao, u grad čiji jezik možda jedva govoriš nije mala stvar. To je jedna od najvećih stvari koje možeš da uradiš sa dvadeset i nešto godina.\n\nI baš takve stvari nas navode na onaj grč u stomaku. Ne onaj uzbuđeni grč koji te tera da se prijaviš ne razmišljajući. Nego onaj drugi, tihi, koji se pojavljuje u tri ujutru, i unutrašnji glas govori: \u003Cstrong>a šta ako nešto krene naopako?\u003C\u002Fstrong>\n\n\u003Cstrong>Ko su zapravo porodice domaćini\u003C\u002Fstrong>\n\nKada sam i ja prvi put čuo za smeštaj kod strane porodice, reagovao sam isto kao što verovatno reaguješ i ti. \"Okej, ali ko su ti ljudi? Ko garantuje da je to sigurno?\"\n\nSasvim razumno pitanje. I zaslužuje pravi odgovor.\n\nPorodice domaćini ne postaju domaćini tako što popune jedan formular i čekaju da im neko dođe na vrata. Prolaze kroz proces koji uključuje razgovore i provere sa lokalnim AIESEC timom. A taj tim čine mladi poput tebe i mene. Oni postoje upravo da budu tvoja podrška u novom okruženju. Znaju ko si, znaju gde ćeš biti, i dostupni su tokom cele razmene.\n\nZamisli to ovako: \u003Cstrong>ne odlaziš sam.\u003C\u002Fstrong> Odlaziš uz podršku mreže koja postoji u više od 100 zemalja, od 1948. godine. Svaki volonter koji je bio pre tebe deo je te priče. Svaka porodica koja je prihvatila nekog stranog studenta i pomogla mu da se snađe, deo je istog sistema koji sada čeka tebe.\n\n\u003Cstrong>A šta ako mi zatreba pomoć usred noći\u003C\u002Fstrong>\n\nImaš koga da zoveš. Lokalni tim postoji i za taj scenario. Kontakte dobijaš pre polaska. I jednom nedeljno se čuješ sa nama ovde, u Srbiji, samo da proverimo da je sve kako treba.\n\nNisi prepušten sam sebi.\n\n\u003Cstrong>O teškim trenucima, iskreno\u003C\u002Fstrong>\n\nAli hajde da budemo iskreni i o jednoj drugoj stvari.\n\nTeških trenutaka verovatno će biti. Ne zato što sistem ne funkcioniše, nego zato što rast jednostavno nije udoban. Biće dana kada ćeš propustiti domaću hranu, prijatelje, svoju sobu. Biće zbunjenosti, kulturološke nelagode, možda i frustracije koja te iznenadi. I to je deo razmene. Zapravo, baš ti trenuci nas i najviše razvijaju.\n\n\u003Cstrong>Sigurnost na razmeni nije odsustvo izazova. Sigurnost je znanje da imaš podršku, dok se sa tim izazovima suočavaš.\u003C\u002Fstrong>\n\nSvake godine hiljade mladih prođe kroz ovaj program. Vraćaju se drugačiji, samopouzdaniji, otvoreniji, sa pričama koje prepričavaju godinama.\n\n\u003Cstrong>Šta se desilo sa Milicom\u003C\u002Fstrong>\n\nI onda, šta se desilo sa Milicom?\n\nOtišla je. Provela je šest nedelja u Portugalu, radila sa decom u lokalnoj zajednici, živela kod porodice koja ju je za Božić pozvala na večeru zajedno sa celom rodbinom.\n\nPoruka koju mi je poslala po povratku bila je malo duža od one prve.\n\nRekla je da je jedina stvar zbog koje žali, što se ranije nije prijavila.\n\n\u003Cstrong>Jedno pitanje za tebe\u003C\u002Fstrong>\n\nNa kraju, jedno pitanje za tebe.\n\nNije pitanje da li je razmena bezbedna. Jeste.\n\nPravo pitanje je: \u003Cstrong>da li ćeš sebi dozvoliti da izađeš iz zone komfora i pristupiš nečemu što te može promeniti?\u003C\u002Fstrong>\n\nAko imaš pitanja o porodicama domaćinima, o tome kako izgleda podrška tokom razmene, o tome šta se dešava u neočekivanim situacijama, slobodno nam se javi. Volimo te razgovore. Oni su, iskreno, razlog zbog koga smo i sami ostali u AIESEC-u.\n\n\u003Cstrong>Grč u stomaku je znak da je nešto vredno. Taj osećaj ne treba ugušiti, treba ga upoznati.\u003C\u002Fstrong>","Hiljade mladih želi na razmenu, i isto toliko se dvoumi. Iskustvo iz AIESEC-a o tome čega se zaista plašimo i koliko su ti strahovi opravdani.",{"title":81,"excerpt":82,"content":83,"author":18,"meta_description":84},"What I learned listening to thousands of stories about the fear of going on exchange?","During my term at AIESEC, in the outgoing exchange department, I heard thousands of reasons why young people want to go on exchange. But I heard just as many reasons why they hesitate. It's interesting how those two lists sometimes look almost identical...","\u003Cstrong>A message from Milica\u003C\u002Fstrong>\n\nI remember a message from a girl named Milica. She'd just applied, we had a meeting that day, and that evening she wrote to me. The message was short: \"I'm actually scared. Is that normal?\"\n\nI told her let's meet up and talk about it.\n\nOf course it's normal. Honestly, if you weren't scared at all, I'd wonder if you'd really understood how big the thing you're planning actually is. Because going to another country, to a family you've never met, to a city where you barely speak the language, isn't a small thing. It's one of the biggest things you can do in your early twenties.\n\nAnd it's exactly things like that which give us that knot in our stomach. Not the excited kind that pushes you to apply without thinking. The other kind, the quiet one, that shows up at three in the morning, and the little voice inside asks: \u003Cstrong>what if something goes wrong?\u003C\u002Fstrong>\n\n\u003Cstrong>Who host families actually are\u003C\u002Fstrong>\n\nWhen I first heard about staying with a host family abroad, I reacted the same way you probably would. \"Okay, but who are these people? Who guarantees it's safe?\"\n\nA completely fair question. And it deserves a real answer.\n\nHost families don't become host families by filling out a form and waiting for someone to show up at their door. They go through a process that includes interviews and checks with the local AIESEC team. And that team is made up of young people just like you and me. They exist specifically to be your support in a new environment. They know who you are, they know where you'll be, and they're available throughout your whole exchange.\n\nThink of it this way: \u003Cstrong>you're not going alone.\u003C\u002Fstrong> You're going with the support of a network that exists in more than 100 countries, since 1948. Every volunteer who came before you is part of that story. Every family that took in a foreign student and helped them find their footing is part of the same system that's now waiting for you.\n\n\u003Cstrong>What if I need help in the middle of the night\u003C\u002Fstrong>\n\nYou have someone to call. The local team exists for that scenario too. You get contacts before you leave. And once a week you check in with us here in Serbia, just to make sure everything's on track.\n\nYou're not left on your own.\n\n\u003Cstrong>About the hard moments, honestly\u003C\u002Fstrong>\n\nBut let's be honest about one more thing too.\n\nThere will probably be hard moments. Not because the system doesn't work, but because growth simply isn't comfortable. There will be days when you miss home cooked food, your friends, your own room. There will be confusion, cultural discomfort, maybe even frustration that catches you off guard. And that's part of the exchange. In fact, those are exactly the moments that shape you the most.\n\n\u003Cstrong>Safety on exchange isn't the absence of challenges. Safety is knowing you have support while you face them.\u003C\u002Fstrong>\n\nEvery year, thousands of young people go through this program. They come back different, more confident, more open, with stories they'll retell for years.\n\n\u003Cstrong>What happened with Milica\u003C\u002Fstrong>\n\nSo, what happened with Milica?\n\nShe went. She spent six weeks in Portugal, worked with children in the local community, and lived with a family who invited her to Christmas dinner with the whole extended family.\n\nThe message she sent me when she got back was a bit longer than the first one.\n\nShe said the only thing she regretted was not applying sooner.\n\n\u003Cstrong>One question for you\u003C\u002Fstrong>\n\nIn the end, one question for you.\n\nIt's not a question of whether exchange is safe. It is.\n\nThe real question is: \u003Cstrong>will you let yourself step out of your comfort zone and into something that could change you?\u003C\u002Fstrong>\n\nIf you have questions about host families, about what support looks like during an exchange, about what happens in unexpected situations, feel free to reach out. We love those conversations. Honestly, they're the reason we stayed at AIESEC ourselves.\n\n\u003Cstrong>That knot in your stomach is a sign that something matters. Don't try to shut that feeling down, get to know it instead.\u003C\u002Fstrong>","Thousands of students want to go on exchange, and just as many hesitate. What years at AIESEC reveal about the fears that hold people back.",{"id":86,"date":31,"updated_at":32,"image":87,"tag":74,"featured":9,"status":10,"sr":88,"en":93},"2026-07-28-vodic-kroz-proces-od-prve-prijave-do-aerodroma","https:\u002F\u002Faiesec.org.rs\u002Fcontent-data\u002Fuploads\u002Fimg_1786014278_vodic-kroz-proces-od-prve-prijave-do-aerodroma.webp",{"title":89,"excerpt":90,"content":91,"author":15,"meta_description":92},"Vodič kroz proces od prve prijave do aerodroma","Kada poželiš da odeš na razmenu, verujem da pomisliš da je ceo proces jako komplikovan. Druga zemlja. Novi ljudi. Projekat. Smeštaj. Dokumenta. Troškovi. Intervju. CV. Aerodrom. Nekako se sve to odjednom pretvori u gomilu pitanja koja stoje između tebe i odluke da se prijaviš...","\u003Cstrong>Prvi korak\u003C\u002Fstrong>\n\nPrvi korak je jednostavan. Napraviš profil na aiesec.org. To je tvoja početna tačka. Tu se nalaze i prilike za volontiranje u inostranstvu, zemlje u koje možeš da ideš, projekti na kojima možeš da radiš i osnovne informacije o programu.\n\n\u003Cstrong>Ne moraš odmah da znaš gde želiš da ideš. Ne moraš odmah da imaš savršen CV. Ne moraš čak ni da budeš siguran da li ćeš se na kraju prijaviti.\u003C\u002Fstrong> Dovoljno je da napraviš prvi korak i uđeš u proces.\n\n\u003Cstrong>Informativni sastanak\u003C\u002Fstrong>\n\nNakon toga kontaktiraće te osoba iz AIESEC-a da zakažete informativni sastanak i da zajedno prođete kroz ono što te zanima. Na tom sastanku priča se o tome šta tražiš. Da li ti je važnija zemlja, tema projekta, trajanje, cena, bezbednost, smeštaj, podrška, društvo, lični razvoj ili nešto potpuno deseto.\n\nAko ti je ovo prva razmena, najbolje je da zemlju biraš kroz tri pitanja.\n\n\u003Cstrong>Prvo, kako želim da se osećam tamo?\u003C\u002Fstrong> Da li želiš nešto što ti je kulturno bliže, poput Rumunije i Italije? Ili želiš iskustvo koje će te potpuno izbaciti iz poznatog okruženja, Kenija na primer?\n\n\u003Cstrong>Drugo, šta želim da radim?\u003C\u002Fstrong> AIESEC organizuje veliki broj različitih projekata, pa možeš izabrati ono što tebi najviše odgovara.\n\n\u003Cstrong>Treće, koliko sam spreman ili spremna da uložim?\u003C\u002Fstrong> Ne samo novca. Nego energije, prilagođavanja, strpljenja i otvorenosti. Jer najlepše razmene nisu uvek one koje su najlakše. Često su baš one koje te malo prodrmaju.\n\n\u003Cstrong>Prijava i intervju\u003C\u002Fstrong>\n\nKada pronađeš priliku koja ti se sviđa, sledeći korak je apliciranje. To znači da se prijavljuješ za konkretnu priliku preko platforme. U zavisnosti od projekta biće potrebno da pošalješ CV i motivaciono pismo. Ako ovo zvuči stresno, dobra vest je da ne moraš sve sam ili sama. AIESEC tim ti pomaže da pripremiš aplikaciju. Ponekad imaš mnogo više iskustva nego što misliš, samo ne znaš kako da ga napišeš.\n\nNakon prijave dolazi intervju. I znam da ova reč ume da zvuči ozbiljno. Ali intervju za razmenu \u003Cstrong>nije ispit\u003C\u002Fstrong> na kom neko pokušava da te obori. Više liči na razgovor u kom druga strana želi da vidi ko si, zašto želiš da ideš i da li je baš ta prilika dobar izbor za tebe.\n\nNekada će razgovor biti sa lokalnim AIESEC timom iz zemlje u koju ideš, nekada sa organizacijom koja vodi projekat. \u003Cstrong>Najvažnije je da budeš iskren ili iskrena.\u003C\u002Fstrong> Ako nikada nisi radio ili radila sa decom, reci to. Ako te pomalo plaši odlazak, reci i to. Razmena nije za ljude koji nemaju strahove. Razmena je za ljude koji su spremni da kroz njih prođu.\n\n\u003Cstrong>Priprema i troškovi\u003C\u002Fstrong>\n\nKada budeš prihvaćen ili prihvaćena, počinje deo koji većini deluje najkonkretnije, a to je priprema. Tada se dogovaraju detalji oko datuma, smeštaja, dolaska, potrebnih dokumenata i narednih koraka. Tu obično kreću i pitanja o novcu. Troškove možeš podeliti u nekoliko kategorija.\n\n\u003Cstrong>AIESEC fee\u003C\u002Fstrong>, odnosno naknada za program. Ona pokriva deo organizacione podrške, procesa i pripreme kroz koju odlaziš na razmenu.\n\n\u003Cstrong>Putni troškovi.\u003C\u002Fstrong> Najčešće je to avionska karta, ali nekada i autobus, voz ili kombinacija više prevoza. Ovaj trošak najviše varira, zato je dobro da se karta kupi na vreme.\n\n\u003Cstrong>Dokumenta i osiguranje.\u003C\u002Fstrong> U zavisnosti od zemlje možda će ti biti potrebna viza, dodatni papiri ili putno zdravstveno osiguranje.\n\n\u003Cstrong>Džeparac.\u003C\u002Fstrong> Čak i kada su smeštaj ili neki obroci pokriveni, treba računati na lokalni prevoz, SIM karticu, dodatnu hranu, izlete, kafu i sve one male troškove koji se uvek pojave.\n\nZato je najbolji pristup da ne pitaš samo koliko košta razmena. Bolje pitanje je \u003Cstrong>koliko mi je potrebno da se osećam sigurno dok sam tamo?\u003C\u002Fstrong> Nekome je dovoljno da ima osnovni budžet, nekome je važno da ima rezervu za svaki slučaj. Oba su okej, bitno je da znaš unapred šta možeš da očekuješ.\n\n\u003Cstrong>Priprema za odlazak\u003C\u002Fstrong>\n\nKada se finansijski i organizaciono pripremiš, dolazi deo koji često deluje kao sitnica, a zapravo mnogo znači, a to je priprema za odlazak. To nije samo pakovanje kofera. To je trenutak kada počinješ da zamišljaš svoj život tamo. Gde ćeš spavati. Koga ćeš prvo upoznati. Kako će izgledati prvi dan projekta. Da li će ti nedostajati kuća. I verovatno hoće.\n\nAli zato se pre odlaska prolazi kroz pripremu. Dobijaš informacije, kontakte, savete i podršku, o kulturološkoj adaptaciji, očekivanjima, ponašanju u novoj sredini i bezbednosti. Jer cilj nije samo da odeš. \u003Cstrong>Cilj je da odeš spremniji ili spremnija.\u003C\u002Fstrong>\n\n\u003Cstrong>Aerodrom\u003C\u002Fstrong>\n\nI onda dolazi aerodrom. Taj dan je uvek čudan. Možda ćeš proveriti pasoš pet puta. Možda ćeš kasniti iako si krenuo ili krenula prerano. Možda ćeš stajati ispred gejta i prvi put stvarno shvatiti da narednih nekoliko nedelja nećeš biti u svom gradu, u svojoj sobi, u svojoj zoni komfora.\n\nI tada će se možda vratiti ono pitanje sa početka. \"Da li je ovo previše komplikovano?\" \u003Cstrong>Nije. Samo je novo.\u003C\u002Fstrong> A novo često pogrešno protumačimo kao teško.\n\nZato, ako trenutno razmišljaš o razmeni i deluje ti da ima previše koraka, zapamti ovo. \u003Cstrong>Ne moraš danas da rešiš sve.\u003C\u002Fstrong> Danas treba samo da napraviš profil. Sve ostalo ćemo zajedno.","Razmena deluje komplikovano? Vodič kroz ceo put, od prijave i intervjua do dokumenata, troškova i dana kada staneš na aerodrom.",{"title":94,"excerpt":95,"content":96,"author":18,"meta_description":97},"A Guide Through the Process: From Your First Application to the Airport","When you start thinking about going on an exchange, I bet the whole process feels really complicated. A different country. New people. A project. Housing. Documents. Costs. An interview. Your CV. The airport. Somehow it all turns into a pile of questions standing between you and the decision to apply...","\u003Cstrong>The First Step\u003C\u002Fstrong>\n\nThe first step is simple. You create a profile on aiesec.org. That's your starting point. It's where you'll find volunteering opportunities abroad, the countries you can go to, the projects you can work on, and the basic information about the program.\n\n\u003Cstrong>You don't need to know right away where you want to go. You don't need to have a perfect CV right away. You don't even need to be sure you'll end up applying.\u003C\u002Fstrong> It's enough to take the first step and get into the process.\n\n\u003Cstrong>The Information Meeting\u003C\u002Fstrong>\n\nAfter that, someone from AIESEC will contact you to schedule an information meeting and go through what interests you together. In that meeting, you talk about what you're looking for. Whether the country matters more to you, or the theme of the project, the duration, the cost, safety, housing, support, community, personal growth, or something else entirely.\n\nIf this is your first exchange, it's best to choose a country by asking yourself three questions.\n\n\u003Cstrong>First, how do I want to feel there?\u003C\u002Fstrong> Do you want something culturally closer to home, like Romania or Italy? Or do you want an experience that takes you completely out of your comfort zone, Kenya for example?\n\n\u003Cstrong>Second, what do I want to do?\u003C\u002Fstrong> AIESEC runs a wide range of projects, so you can choose whatever suits you best.\n\n\u003Cstrong>Third, how much am I ready to invest?\u003C\u002Fstrong> Not just money. Energy, adaptability, patience, and openness too. Because the best exchanges aren't always the easiest ones. Often they're the ones that shake you up a little.\n\n\u003Cstrong>Applying and the Interview\u003C\u002Fstrong>\n\nOnce you find an opportunity you like, the next step is applying. That means submitting an application for a specific opportunity through the platform. Depending on the project, you'll need to send a CV and a motivation letter. If that sounds stressful, the good news is you don't have to do it all alone. The AIESEC team helps you prepare your application. Sometimes you have a lot more experience than you think, you just don't know how to put it into words.\n\nAfter you apply, comes the interview. And I know that word can sound serious. But an exchange interview \u003Cstrong>isn't a test\u003C\u002Fstrong> where someone is trying to catch you out. It's more like a conversation where the other side wants to see who you are, why you want to go, and whether this particular opportunity is a good fit for you.\n\nSometimes the interview will be with the local AIESEC team from the country you're going to. Sometimes with the organization running the project. \u003Cstrong>The most important thing is to be honest.\u003C\u002Fstrong> If you've never worked with children, say so. If you're a little scared about leaving, say that too. Exchange isn't for people who have no fears. Exchange is for people who are ready to face them.\n\n\u003Cstrong>Preparation and Costs\u003C\u002Fstrong>\n\nOnce you're accepted, the part that feels most concrete to most people begins, preparation. That's when the details get worked out around dates, housing, arrival, required documents, and next steps. This is usually also when questions about money start coming up. You can break the costs down into a few categories.\n\n\u003Cstrong>The AIESEC fee\u003C\u002Fstrong>, the program fee. It covers part of the organizational support, the process, and the preparation behind your exchange.\n\n\u003Cstrong>Travel costs.\u003C\u002Fstrong> Most often this is the plane ticket, but sometimes a bus, train, or a combination of transport. This is the cost that varies the most, so it's a good idea to buy the ticket early.\n\n\u003Cstrong>Documents and insurance.\u003C\u002Fstrong> Depending on the country, you might need a visa, additional paperwork, or travel health insurance.\n\n\u003Cstrong>Pocket money.\u003C\u002Fstrong> Even when housing or some meals are covered, you should count on local transport, a SIM card, extra food, day trips, coffee, and all the small expenses that always come up.\n\nSo the best approach isn't just to ask \"how much does an exchange cost?\" A better question is \u003Cstrong>how much do I need to feel secure while I'm there?\u003C\u002Fstrong> For some people a basic budget is enough, for others it's important to have a buffer just in case. Both are fine. What matters is knowing in advance what to expect.\n\n\u003Cstrong>Getting Ready to Leave\u003C\u002Fstrong>\n\nOnce you're financially and organizationally prepared, comes a part that often feels like a small detail but actually means a lot, getting ready to leave. That's not just packing your suitcase. It's the moment you start imagining your life there. Where you'll sleep. Who you'll meet first. What the first day of the project will look like. Whether you'll miss home. And you probably will.\n\nThat's why, before you leave, you go through a preparation process. You get information, contacts, advice, and support, about cultural adaptation, expectations, behavior in a new environment, and safety. Because the goal isn't just to go. \u003Cstrong>The goal is to go more prepared.\u003C\u002Fstrong>\n\n\u003Cstrong>The Airport\u003C\u002Fstrong>\n\nAnd then comes the airport. That day is always strange. Maybe you'll check your passport five times. Maybe you'll be running late even though you left early. Maybe you'll stand in front of the gate and really understand, for the first time, that for the next few weeks you won't be in your city, in your room, in your comfort zone.\n\nAnd that's when the question from the beginning might come back. \"Is this too complicated?\" It \u003Cstrong>isn't. It's just new.\u003C\u002Fstrong> And we often mistake new for hard.\n\nSo, if you're thinking about an exchange right now and it feels like there are too many steps, remember this. \u003Cstrong>You don't have to figure it all out today.\u003C\u002Fstrong> Today all you need to do is create a profile. We'll handle the rest together.","Does going on exchange feel complicated? A guide through the whole journey, from application and interview to documents, costs and the airport.",{"id":99,"date":31,"updated_at":100,"image":101,"tag":8,"featured":9,"status":10,"sr":102,"en":108},"2026-07-28-moj-prostor-da-pogresim-naucim-i-porastem","2026-08-11","https:\u002F\u002Faiesec.org.rs\u002Fcontent-data\u002Fuploads\u002Fimg_1786451953_1761556632888.webp",{"title":103,"excerpt":104,"content":105,"author":106,"meta_description":107},"Moj prostor da pogrešim, naučim i porastem","Kako izgleda put od nesigurnog studenta koji strahuje od prvog intervjua, do lidera koji danas vodi Employer Branding na globalnom nivou? Ovo je priča jednog našeg alumnija o tome kako mu je AIESEC dao prostor da pogreši, nauči i otkrije profesiju u koju se zaljubio zauvek...","AIESEC mi nije dao samo iskustvo. Dao mi je prostor da pogrešim, da se snađem, da naučim i da porastem kroz situacije za koje tada nisam bio siguran da sam spreman.\n\nU AIESEC sam ušao na preporuku drugarice koja je tada već bila članica organizacije. Bio sam na trećoj godini fakulteta i, iskreno, kasnije sam se mnogo puta pokajao što se nisam uključio ranije. Ne zato što bih imao \"još jednu stavku u CV-u\", nego zato što sam vrlo brzo shvatio da je to jedno od onih mesta gde se ne uči samo šta radiš, već ko postaješ dok to radiš.\n\nPrivukla me je ideja da izađem iz zone komfora. Da probam nešto novo. Da budem među ljudima koji imaju drugačiju energiju, koji su otvoreni, podržavajući, ambiciozni, ali ne na onaj hladan i takmičarski način. Bili su jednostavno cool. I imao sam osećaj da se tamo nešto dešava. Nešto živo. Nešto što ne možeš baš da objasniš dok ne postaneš deo toga.\n\n\u003Cstrong>Prvi intervju i milion pitanja u glavi\u003C\u002Fstrong>\n\nMoj prvi tim bio je tim za dolazeće prakse, tadašnji ICX, odnosno IGV. Nakon samo tri meseca postao sam Team Leader tog tima, što je tada zvučalo kao velika stvar, ali je u mojoj glavi više izgledalo ovako: \"Dobro, super, a ko je tačno odlučio da sam ja spreman da vodim ljude?\"\n\nJedan od prvih velikih izazova bio je intervju sa studentom koji je trebalo da dođe na praksu u Srbiju. Danas mi to zvuči jednostavno, jer sam u međuvremenu vodio ozbiljan broj intervjua i selekcija, ali tada mi je u glavi bilo milion pitanja. Da li ću znati da vodim intervju? Da li ću umeti da procenim osobu? Da li ću postaviti prava pitanja? I naravno, ono najvažnije pitanje koje svi imamo, ali ga retko kažemo naglas: šta ako se izblamiram?\n\nI jesam grešio. Naravno da jesam. Ali baš u tome je bila vrednost AIESEC-a. Niko od nas nije bio gotov lider, gotov recruiter ili gotova verzija sebe. Dobijali smo prostor da pokušamo, preuzmemo odgovornost, pogrešimo, dobijemo feedback i nastavimo dalje. Samopouzdanje se ne dobija tako što čekaš da nestane strah. Dobija se tako što radiš stvari i dok ti se glas malo trese.\n\n\u003Cstrong>Global School of Entrepreneurship i novi nivo odgovornosti\u003C\u002Fstrong>\n\nKasnije, kada sam postao Team Leader, došao je novi nivo odgovornosti. Više nisam bio odgovoran samo za svoj rad, već i za razvoj drugih ljudi, za njihovu motivaciju i za njihovo iskustvo.\n\nJedan od projekata koji mi je posebno ostao u sećanju bio je Global School of Entrepreneurship, koji sam vodio kao TL u IGV-u. Imao sam četvoro članova tima i šest studenata koji su došli na praksu iz Japana, Grčke, Portugala, Turske i Tunisa. Moj zadatak nije bio samo da ih uvedem u projekat, već i da pratim njihov napredak, budem podrška, rešavam izazove i održim energiju i onda kada stvari nisu išle savršeno.\n\nTada sam prvi put stvarno razumeo da liderstvo nije titula. Liderstvo je trenutak kada neko zbog tebe dobije više jasnoće, više hrabrosti ili više vere u sebe.\n\n\u003Cstrong>Kako je nastala ljubav prema HR-u\u003C\u002Fstrong>\n\nSećam se i odlazaka u škole, gde je trebalo predstaviti i \"prodati\" projekat. Pre svakog takvog sastanka u glavi su mi se vrtela ista pitanja: šta ako se izblamiram, šta ako ne uspem, šta ako me ne shvate ozbiljno? Danas znam da su baš ti momenti bili trening za sve ono što radim sada.\n\nU AIESEC-u sam razvijao komunikaciju, javni nastup, vođenje tima, regrutaciju, davanje i primanje feedbacka, facilitaciju i rad sa različitim ljudima. Ali možda najvažnije od svega, tamo sam se zaljubio u HR kao profesiju. Ne u HR kao procese, administraciju i procedure, nego u HR kao prostor u kojem radiš sa ljudima, vidiš njihov potencijal i nekada ih poguraš baš onda kada oni još ne vide ono što ti vidiš u njima. I evo, skoro deset godina kasnije, i dalje se uspešno bavim upravo time.\n\n\u003Cstrong>Od Raising tima do globalnog liderstva\u003C\u002Fstrong>\n\nZanimljivo mi je i to što sam u poslednjem mandatu bio u Raising timu, a AIESEC sam nažalost napustio zbog posla i specijalističkih studija. Sećam se i da sam tada odustao od apliciranja za EB poziciju. Danas, kada vodim Employer Branding na globalnom nivou kao glavni lider za sve naše poslovnice u jednoj velikoj korporaciji, ta činjenica mi je posebno zanimljiva.\n\nVeštine koje sam tada razvijao koristim i danas. Svaki put kada razgovaram sa kandidatima, liderima ili kolegama iz drugih zemalja, vraćam se na ono što sam učio u AIESEC-u: kako da slušam, kako da postavim pitanje, kako da prepoznam potencijal, kako da ne žurim sa zaključkom i kako da pomognem nekome da vidi nešto u sebi pre nego što to sam vidi.\n\n\u003Cstrong>Šta mi je AIESEC zaista doneo\u003C\u002Fstrong>\n\nAIESEC mi je dao samopouzdanje. Dao mi je mrežu ljudi. Dao mi je prvi pravi osećaj liderstva. Dao mi je situacije kojih sam se plašio, a koje su me kasnije oblikovale. I možda najvažnije, dao mi je potvrdu da ne moraš da čekaš da budeš potpuno spreman da bi počeo. Jer istina je da nikada nećeš biti potpuno spreman za sve situacije koje su pred tobom, ali to ne znači da ne treba da kreneš.\n\nDanas, kada pogledam unazad, ne vidim samo organizaciju u kojoj sam bio član. Vidim prostor u kojem sam prvi put ozbiljno testirao sebe, ljude koji su me pogurali i greške koje su me naučile više nego savršeni trenuci.\n\nZato za mene AIESEC nikada nije bio samo studentska organizacija. Bio je prvi ozbiljan prostor da pogrešim, naučim i porastem. Ako si student koji oseća da mu treba nešto više od predavanja, ispita i čekanja \"pravog trenutka\", možda je baš ovo tvoj znak. Ne moraš da budeš spreman. Dovoljno je da kreneš.\n\nI definitivno je tačno kada kažu: jednom AIESEC-ovac, uvek AIESEC-ovac, jer danas sam ponosni Alumni koji je i dalje uključen u dešavanja AIESEC-a i njegov rast. Samo ovog puta kao stariji, iskusniji kolega i neka vrsta \"eksternog konsultanta.\"","Nemanja Stojšić, AIESEC Alumni","Priča alumnija AIESEC-a o putu od nesigurnog studenta do globalnog lidera Employer Brandinga i ljubavi prema HR-u.",{"title":109,"excerpt":110,"content":111,"author":18,"meta_description":112},"My Space to Make Mistakes, Learn, and Grow","What does the journey look like from an unsure student dreading his first interview, to a leader who now runs Employer Branding on a global level? This is the story of one of our alumni, on how AIESEC gave him the space to make mistakes, learn, and discover a profession he'd fall in love with for good...","AIESEC didn't just give me an experience. It gave me the space to make mistakes, to figure things out, to learn, and to grow through situations I wasn't sure at the time I was ready for.\n\nI joined AIESEC on a friend's recommendation, she was already a member of the organization at the time. I was in my third year of university, and honestly, I've regretted more than a few times not joining sooner. Not because I would have gotten \"one more line on my CV,\" but because I quickly realized this was one of those places where you don't just learn what you do, you learn who you become while doing it.\n\nWhat drew me in was the idea of stepping outside my comfort zone. Trying something new. Being around people with a different kind of energy, people who were open, supportive, ambitious, but not in that cold, competitive way. They were just cool. And I had this feeling that something was happening there. Something alive. Something you can't really explain until you become part of it.\n\n\u003Cstrong>My first interview and a million questions in my head\u003C\u002Fstrong>\n\nMy first team was the incoming exchange team, ICX back then, later known as IGV. After just three months, I became Team Leader of that team, which sounded like a big deal at the time, but in my head it looked more like: \"Okay, great, but who exactly decided I was ready to lead people?\"\n\nOne of my first big challenges was interviewing a student who was supposed to come do an exchange in Serbia. It sounds simple to me now, since I've since run a serious number of interviews and selections, but back then my head was full of a million questions. Will I know how to run an interview? Will I be able to judge a person properly? Will I ask the right questions? And of course, the most important question we all have but rarely say out loud: what if I completely embarrass myself?\n\nAnd I did make mistakes. Of course I did. But that was exactly the value of AIESEC. None of us were finished leaders, finished recruiters, or finished versions of ourselves. We were given the space to try, to take responsibility, to mess up, get feedback, and keep going. Confidence isn't something you get by waiting for the fear to disappear. You get it by doing things while your voice is still shaking a little.\n\n\u003Cstrong>The Global School of Entrepreneurship and a new level of responsibility\u003C\u002Fstrong>\n\nLater, once I became Team Leader, a new level of responsibility came with it. I was no longer responsible just for my own work, but for other people's growth, their motivation, and their experience.\n\nOne project that stuck with me in particular was the Global School of Entrepreneurship, which I led as a TL in IGV. I had four team members and six students who came to do their exchange from Japan, Greece, Portugal, Turkey, and Tunisia. My job wasn't just to introduce them to the project, it was to track their progress, be a support system, solve problems, and keep the energy up even when things weren't going perfectly.\n\nThat's when I truly understood, for the first time, that leadership isn't a title. Leadership is the moment when someone gains more clarity, more courage, or more belief in themselves because of you.\n\n\u003Cstrong>How I fell in love with HR\u003C\u002Fstrong>\n\nI also remember the school visits, where we had to present and \"sell\" the project. Before every one of those meetings, the same questions kept spinning in my head: what if I embarrass myself, what if I fail, what if they don't take me seriously? Today I know that those exact moments were training for everything I do now.\n\nThrough AIESEC, I developed communication skills, public speaking, team leadership, recruitment, giving and receiving feedback, facilitation, and working with all kinds of people. But maybe most importantly, that's where I fell in love with HR as a profession. Not HR as processes, admin, and procedures, but HR as a space where you work with people, see their potential, and sometimes give them a push exactly when they don't yet see what you see in them. And here I am, almost ten years later, still doing exactly that, successfully.\n\n\u003Cstrong>From the Raising team to global leadership\u003C\u002Fstrong>\n\nWhat's interesting to me is that in my final term I was on the Raising team, and I unfortunately left AIESEC because of work and specialist studies. I also remember giving up on applying for an EB position back then. Today, leading Employer Branding on a global level as the head lead for all our offices at a major corporation, that fact is particularly interesting to me.\n\nThe skills I developed back then, I still use today. Every time I talk to candidates, leaders, or colleagues from other countries, I go back to what I learned in AIESEC: how to listen, how to ask a question, how to recognize potential, how not to rush to conclusions, and how to help someone see something in themselves before they see it on their own.\n\n\u003Cstrong>What AIESEC really gave me\u003C\u002Fstrong>\n\nAIESEC gave me confidence. It gave me a network of people. It gave me my first real sense of leadership. It gave me situations I was afraid of, situations that later shaped who I am. And maybe most importantly, it gave me proof that you don't have to wait until you're completely ready to start. Because the truth is, you'll never be fully ready for every situation ahead of you, but that doesn't mean you shouldn't start.\n\nToday, looking back, I don't just see an organization I was a member of. I see the space where I first seriously tested myself. I see the people who pushed me forward. I see the mistakes that taught me more than any perfect moment could have.\n\nThat's why, for me, AIESEC was never just a student organization. It was the first real space to make mistakes, learn, and grow. And if you're a student who feels like you need something more than lectures, exams, and waiting for the \"right moment,\" maybe this is your sign. You don't have to be ready. You just have to start.\n\nAnd it's absolutely true what they say: once AIESEC, always AIESEC, because today I'm a proud alumnus who's still involved in what's happening with AIESEC and its growth. Just this time, as an older, more experienced colleague, and something like an \"external consultant.\"","An AIESEC alumnus's story of going from an unsure student to a global Employer Branding leader, and falling in love with HR.",{"id":114,"date":31,"updated_at":32,"image":115,"tag":74,"featured":9,"status":10,"sr":116,"en":121},"2026-07-30-kako-mi-je-jedno-leto-na-aiesec-razmeni-promenilo-zivot","https:\u002F\u002Faiesec.org.rs\u002Fcontent-data\u002Fuploads\u002Fimg_1786014278_kako-mi-je-jedno-leto-na-aiesec-razmeni-promenilo-zivot.webp",{"title":117,"excerpt":118,"content":119,"author":15,"meta_description":120},"Kako mi je jedno leto na AIESEC razmeni promenilo život?","Zamisli ovo - izlaziš na ulicu u Keniji, sunce prži, ljudi ti prilaze sa osmehom kao da te već poznaju. Nisi turista. Deo si tog mesta. Zvuči kao film? Nije. Ovo je prava priča jednog praktikanta sa AIESEC razmene, i ako je preskočiš, propuštaš nešto što se ne ponavlja tako lako...","Koliko puta si rekao sebi \"jednog dana ću putovati\" ili \"jednog dana ću probati nešto novo\"?\n\nTaj jedan dan nikad ne dođe.\n\nDani prolaze isto. Isti grad. Isti ljudi. Iste priče. Uvlači se monotonija. I dok razmišljaš, neko drugi već pakuje kofere.\n\nIz godine u godinu pitaćeš se \"kad ću to biti ja?\" dok gledaš tuđe slike i misliš \"šta bi bilo da sam otišao?\"\n\nZaboravi na \"nemam vremena\" i \"nemam para za to\". AIESEC je prečica do rešenja za sve te izgovore. To je organizacija preko koje odeš na razmenu u inostranstvo, upoznaš vršnjake širom sveta i doživiš iskustvo koje pamtiš zauvek. Nećeš biti sam. Nećeš lutati. Nećeš biti izgubljen bez ideje šta dalje.\n\n\u003Cstrong>Kako zapravo izgleda ta razmena, iz prve ruke?\u003C\u002Fstrong>\n\n\"Najlakši način da upoznaš lokalce? Samo izađi na ulicu.\"\n\nDa, ovo je stvarno. Ljudi ti sami prilaze, spontano i iskreno, bez ikakvog pritiska. Tu su i klubovi, aplikacije, ali i članovi AIESEC-a koji te uvode u svoj krug prijatelja. Rezultat? Za par dana već imaš društvo iz Kenije.\n\n\u003Cstrong>Ovde ćeš probati hranu koju nikad nećeš zaboraviti\u003C\u002Fstrong>\n\nZaboravi na \"sigurne opcije\". Ješćeš kao lokalac, čapati, goveđi pilav. A onda šok: meso zebre, krokodila, kamile. Zvuči ludo? Jeste. To je i poenta: iskustvo koje ne možeš da kupiš u restoranu kod kuće.\n\n\u003Cstrong>Trenuci zbog kojih ćeš reći \"moram da odem\"\u003C\u002Fstrong>\n\nOvo nije samo putovanje. Ovo je tvoj život na mesec i po dana, gde se sve menja.\n\nZamisli da svojim očima vidiš Nacionalni park Hell's Gate, gde je sniman \"Kralj lavova\", i doživiš pravo safari iskustvo. Vikendi? Indijski okean, plantaže čaja i kafe. Radni dani? Vožnja tuk-tukom za smešne pare. I ono najlepše, rad sa predivnom decom koja ti zauvek promene perspektivu.\n\n\u003Cstrong>Zašto ljudi koji odu na razmenu nisu više nikad isti\u003C\u002Fstrong>\n\nOvo nije samo \"lepo iskustvo\". Ovo je transformacija. Postaješ samostalniji. Otvoreniji. Sigurniji u sebe. A najvažnije, shvatiš koliko zapravo možeš.\n\nŠta ako ne odeš? Pa ništa, sve ostaje isto. Gledaćeš druge kako putuju i govorićeš \"možda sledeće godine\". U sebi znaš da propuštaš životnu priliku.\n\n\u003Cstrong>Tvoj sledeći korak, ako želiš drugačije\u003C\u002Fstrong>\n\nAko si pročitao ovo i pomislio \"ovo sam tako ja\", imaš dve opcije: nastaviti sve isto bez promene, ili napraviti pomak i uraditi nešto što ćeš pamtiti zauvek.\n\nNe moraš da budeš spreman, niko nije. Ne moraš da imaš savršen plan. Potrebno je samo da budeš hrabar za taj prvi korak.\n\nOvakve prilike nisu neograničene. Mesta se brzo pune. Neko će otići umesto tebe, ako se ne odlučiš.\n\nPitanje je samo da li ćeš to biti ti ili ćeš i dalje slušati tuđe priče?","Prava priča sa AIESEC razmene u Keniji: kako je jedno leto među novim ljudima i drugačijom svakodnevicom promenilo pogled na svet.",{"title":122,"excerpt":123,"content":124,"author":18,"meta_description":125},"How One Summer on an AIESEC Exchange Changed My Life?","Picture this - you step out onto the street in Kenya, the sun is blazing, and people walk up to you smiling like they already know you. You're not a tourist. You're part of the place. Sounds like a movie? It's not. This is the real story of an intern on an AIESEC exchange, and if you skip it, you're missing something that doesn't come around twice...","How many times have you told yourself \"one day I'll travel\" or \"one day I'll try something new\"?\n\nThat one day never comes.\n\nThe days pass the same way. Same city. Same people. Same stories. Monotony creeps in. And while you're thinking about it, someone else is already packing their bags.\n\nYear after year, you'll ask yourself \"when will it be my turn?\" while scrolling through other people's photos, thinking \"what if I had gone?\"\n\nForget \"I don't have time\" and \"I can't afford it.\" AIESEC is the shortcut past every excuse. It's the organization that gets you abroad on an exchange, connects you with peers from all over the world, and gives you an experience you'll remember for life. You won't be alone. You won't wander around lost. You won't be left without a clue what to do next.\n\n\u003Cstrong>What does the exchange actually look like, firsthand?\u003C\u002Fstrong>\n\n\"Easiest way to meet locals? Just walk outside.\"\n\nYes, this is real. People come up to you themselves, spontaneously, genuinely, no pressure at all. There are clubs and apps too, but also AIESEC members who bring you into their own circle of friends. The result? Within a few days, you've already got a whole crew in Kenya.\n\n\u003Cstrong>Here, you'll try food you'll never forget\u003C\u002Fstrong>\n\nForget \"safe options.\" You'll eat like a local, chapati, beef pilau. And then the shock: zebra, crocodile, camel meat. Sounds crazy? It is. That's exactly the point, an experience you can't buy at a restaurant back home.\n\n\u003Cstrong>Moments that will make you say \"I have to go\"\u003C\u002Fstrong>\n\nThis isn't just a trip. This is your life for a month and a half, and it changes everything.\n\nPicture seeing Hell's Gate National Park with your own eyes, where \"The Lion King\" was filmed, and living out a real safari experience. Weekends? The Indian Ocean, tea and coffee plantations. Workdays? Riding a tuk-tuk for next to nothing. And the best part, working with incredible kids who change your perspective forever.\n\n\u003Cstrong>Why people who go on exchange are never the same again\u003C\u002Fstrong>\n\nThis isn't just a \"nice experience.\" This is a transformation. You become more independent. More open. More confident. And most importantly, you realize just how much you're capable of.\n\nWhat if you don't go? Well, nothing. Everything stays the same. You'll watch other people travel and say \"maybe next year.\" Deep down, you know you're missing out on the opportunity of a lifetime.\n\n\u003Cstrong>Your next step, if you want something different\u003C\u002Fstrong>\n\nIf you read this and thought \"that's so me,\" you've got two options: keep everything exactly as it is, or make a change and do something you'll remember forever.\n\nYou don't have to be ready, no one ever is. You don't need the perfect plan. All you need is the courage to take that first step.\n\nOpportunities like this aren't unlimited. Spots fill up fast. Someone else will go instead of you, if you don't decide.\n\nThe only question is whether it'll be you, or whether you'll keep listening to other people's stories.","A real story from an AIESEC exchange in Kenya: how one summer among new people and a different everyday life changed a whole outlook.",{"id":127,"date":31,"updated_at":31,"image":128,"tag":129,"featured":9,"status":10,"sr":130,"en":135},"2026-07-28-skillup-projekat-iz-ugla-srednjoskolke","https:\u002F\u002Faiesec.org.rs\u002Fcontent-data\u002Fuploads\u002Fimg_1786014278_skillup-projekat-iz-ugla-srednjoskolke.webp","PROJEKTI ZA SREDNJOŠKOLCE",{"title":131,"excerpt":132,"content":133,"author":15,"meta_description":134},"SkillUp projekat iz ugla srednjoškolke?","Kako izgleda kada srednjoškolka umesto klasičnog časa dobije priliku da radi na sopstvenoj biznis ideji, uz mentorku iz Tunisa i vršnjake iz Grčke? Irina Zrnić podelila je svoje iskustvo sa SkillUp projekta - od prvog susreta sa preduzetništvom, preko engleskog bez pritiska, do otkrića koliko zapravo može da doprinese...","Kada je Irina Zrnić prvi put čula za SkillUp projekat, nije bila sigurna šta tačno da očekuje. Znala je da se projekat bazira na Osmom cilju održivog razvoja - Dostojanstven rad i ekonomski rast, i da je povezan sa preduzetništvom, ali nije znala kako će to izgledati u praksi.\n\nVeć nakon prve radionice shvatila je da ovo nije kao klasičan čas u školi. Nije bilo samo sedenja, slušanja i zapisivanja - radili su u timovima, pričali, postavljali pitanja, iznosili mišljenja i učili kroz praktične zadatke. Atmosfera je bila opuštena, a Irini je najviše značilo to što niko nije očekivao da sve zna unapred.\n\n\u003Cstrong>Prvi susret sa inostranim praktikantima\u003C\u002Fstrong>\n\nJedan od najzanimljivijih delova projekta bio je rad sa inostranim praktikantima iz Tunisa i Grčke. Kroz razgovor sa njima Irina je imala priliku da čuje kako mladi iz drugih zemalja razmišljaju, kako izgleda njihov svakodnevni život i kako oni vide teme poput preduzetništva, održivog razvoja i uloge mladih u društvu.\n\nNjena mentorka bila je iz Tunisa, što joj je posebno značilo, jer je kroz rad sa njom dobila drugačiju perspektivu, podršku i savete tokom celog procesa. Mentorka im nije samo prenosila znanje, već ih je podsticala da razmišljaju šire, postavljaju pitanja i povezuju svoje ideje sa stvarnim potrebama društva.\n\n\u003Cstrong>Rad u timu i prvi biznis plan\u003C\u002Fstrong>\n\nTokom projekta Irina je radila u timu od pet ljudi. Njihov zadatak bio je da osmisle sopstvenu biznis ideju i razviju biznis plan koji podržava neki od Ciljeva održivog razvoja. To joj je bilo jedno od najkorisnijih iskustava, jer su prvi put imali priliku da vide kako jedna ideja može da se pretvori u konkretniji plan.\n\nKroz timski rad učili su kako da podele zadatke, saslušaju različita mišljenja, donose zajedničke odluke i razmišljaju o tome kome je njihov proizvod ili usluga namenjena. Bilo je zanimljivo videti koliko se jedna početna ideja menja kada počneš da razmišljaš o korisnicima, problemu koji rešavaš i vrednosti koju želiš da pružiš.\n\n\u003Cstrong>Prvi susret sa Business Canvas modelom\u003C\u002Fstrong>\n\nJedan od najvažnijih delova projekta bio je trenutak kada su se prvi put upoznali sa Business Canvas modelom. Do tada Irina nije razmišljala o biznisu na tako strukturisan način. Kroz ovaj model naučili su da posmatraju ideju iz više uglova - ko su njihovi korisnici, koji problem rešavaju, šta je njihova vrednost, kako dolaze do ljudi, koji su im resursi potrebni i kako bi ideja mogla da bude održiva.\n\nOvo joj je pomoglo da nauči kako da razmišlja strateški. Shvatila je da dobra ideja nije dovoljna sama po sebi, već da je važno razumeti kome je namenjena, zašto je korisna i kako može da funkcioniše u stvarnom svetu.\n\n\u003Cstrong>Engleski bez pritiska\u003C\u002Fstrong>\n\nNa početku se Irina malo plašila toga što su radionice bile na engleskom. Mislila je da će pogrešiti ili da neće znati kako da se izrazi. Međutim, vrlo brzo je shvatila da poenta nije u savršenom engleskom, već u tome da pokušaju da komuniciraju.\n\nKroz diskusije, rad u timu i prezentovanje ideja počela je opuštenije da koristi engleski. Nije bilo ocenjivanja, ispravljanja svake greške ili pritiska kao na času, i baš zbog toga se osećala slobodnije da priča, pita i učestvuje.\n\n\u003Cstrong>Preduzetništvo povezano sa održivim razvojem\u003C\u002Fstrong>\n\nOno što joj se najviše dopalo jeste to što projekat nije bio samo o tome kako napraviti biznis, već o tome kako biznis može da ima svrhu i doprinese rešavanju nekog važnog problema u društvu.\n\nRazmišljali su o tome kako preduzetničke ideje mogu da podrže Ciljeve održivog razvoja, kako mladi mogu da prepoznaju probleme u svojoj okolini i kako se kreativnost može iskoristiti za pozitivne promene. Kroz to je Irina shvatila da preduzetništvo nije samo pokretanje firme, već način razmišljanja, rešavanja problema i stvaranja vrednosti za druge.\n\n\u003Cstrong>Veštine koje je razvila\u003C\u002Fstrong>\n\nPored znanja o preduzetništvu i održivom razvoju, projekat je Irini pomogao da razvije veštine koje će joj sigurno značiti i kasnije. Naučila je kako da bolje radi u timu, kako da jasnije iznese svoje mišljenje i kako da sluša druge čak i kada se ne slaže sa njima. Takođe je imala priliku da vežba prezentovanje ideja, kritičko razmišljanje, rešavanje problema i donošenje odluka.\n\n\u003Cstrong>Zašto bih preporučila SkillUp projekat?\u003C\u002Fstrong>\n\nIrini je najviše značilo to što se osećala uključeno. Niko nije morao da bude najglasniji, najbolji u engleskom ili najiskusniji da bi učestvovao - svako je mogao da doprinese na svoj način.\n\nSkillUp projekat joj je pomogao da izađe iz zone komfora, upozna nove ljude i shvati da može više nego što je mislila. Preporučila bi ga svakome ko želi da nauči nešto novo, upozna ljude iz drugih zemalja, vežba engleski i razvije veštine koje će mu značiti u budućnosti. Ne moraš da znaš sve unapred, ne moraš da imaš savršen engleski, niti već osmišljenu biznis ideju - dovoljno je da budeš otvoren, radoznao i spreman da učestvuješ.","Irina Zrnić otkriva kako je kroz SkillUp projekat, uz mentorku iz Tunisa, naučila o preduzetništvu, timskom radu i održivom razvoju.",{"title":136,"excerpt":137,"content":138,"author":18,"meta_description":139},"The SkillUp Project Through the Eyes of a High School Student?","What's it like when a high school student, instead of a regular class, gets the chance to work on her own business idea, guided by a mentor from Tunisia and peers from Greece? Irina Zrnić shared her experience of the SkillUp project, from her first encounter with entrepreneurship, to speaking English without pressure, to discovering just how much she could actually contribute...","When Irina Zrnić first heard about the SkillUp project, she wasn't quite sure what to expect. She knew the project was based on Sustainable Development Goal 8, Decent Work and Economic Growth, and that it was connected to entrepreneurship, but she had no idea what that would actually look like in practice.\n\nAfter just the first workshop, she realized this wasn't like a typical school class. There was no sitting, listening, and taking notes, they worked in teams, talked, asked questions, shared opinions, and learned through hands-on tasks. The atmosphere was relaxed, and what meant the most to Irina was that no one expected her to already know everything in advance.\n\n\u003Cstrong>Her first encounter with international interns\u003C\u002Fstrong>\n\nOne of the most interesting parts of the project was working alongside international interns from Tunisia and Greece. Through conversations with them, Irina got to hear how young people from other countries think, what their everyday lives look like, and how they view topics like entrepreneurship, sustainable development, and the role of young people in society.\n\nHer mentor was from Tunisia, which meant a great deal to her, since working with her gave Irina a different perspective, along with support and advice throughout the entire process. Her mentor didn't just pass on knowledge, she encouraged them to think bigger, ask questions, and connect their ideas to the real needs of society.\n\n\u003Cstrong>Teamwork and her first business plan\u003C\u002Fstrong>\n\nDuring the project, Irina worked in a team of five. Their task was to come up with their own business idea and develop a business plan supporting one of the Sustainable Development Goals. This turned out to be one of her most valuable experiences, since it was the first time they got to see how an idea can actually turn into a concrete plan.\n\nThrough teamwork, they learned how to divide tasks, listen to different opinions, make decisions together, and think about who their product or service was actually meant for. It was fascinating to see how much an initial idea changes once you start thinking about your users, the problem you're solving, and the value you want to deliver.\n\n\u003Cstrong>Her first encounter with the Business Model Canvas\u003C\u002Fstrong>\n\nOne of the most important parts of the project was the moment they were introduced to the Business Model Canvas. Until then, Irina had never thought about business in such a structured way. Through this model, they learned to look at an idea from multiple angles, who their users are, what problem they're solving, what their value proposition is, how they reach people, what resources they need, and how the idea could become sustainable.\n\nThis helped her learn how to think strategically. She realized that a good idea isn't enough on its own, it's just as important to understand who it's for, why it's useful, and how it can actually work in the real world.\n\n\u003Cstrong>English without the pressure\u003C\u002Fstrong>\n\nAt first, Irina was a little nervous about the fact that the workshops were held in English. She worried she'd make mistakes or wouldn't know how to express herself. Very quickly, though, she realized the point wasn't speaking perfect English, it was about actually trying to communicate.\n\nThrough discussions, teamwork, and presenting ideas, she gradually became more comfortable using English. There was no grading, no correcting every mistake, no pressure like in a classroom, and that's exactly why she felt free to speak up, ask questions, and get involved.\n\n\u003Cstrong>Entrepreneurship connected to sustainable development\u003C\u002Fstrong>\n\nWhat she liked most was that the project wasn't just about how to build a business, it was about how a business can have a purpose and help solve an important problem in society.\n\nThey thought about how entrepreneurial ideas can support the Sustainable Development Goals, how young people can identify problems in their communities, and how creativity can be used to drive positive change. Through this, Irina realized that entrepreneurship isn't just about starting a company, it's a way of thinking, solving problems, and creating value for others.\n\n\u003Cstrong>The skills she developed\u003C\u002Fstrong>\n\nAlongside her knowledge of entrepreneurship and sustainable development, the project helped Irina develop skills that will surely matter later on. She learned how to work better within a team, how to express her opinions more clearly, and how to listen to others even when she disagrees with them. She also had the chance to practice presenting ideas, critical thinking, problem-solving, and decision-making.\n\n\u003Cstrong>Why she'd recommend the SkillUp project\u003C\u002Fstrong>\n\nWhat mattered most to Irina was feeling included. No one had to be the loudest, the best at English, or the most experienced to take part, everyone could contribute in their own way.\n\nThe SkillUp project helped her step outside her comfort zone, meet new people, and realize she's capable of more than she thought. She'd recommend it to anyone who wants to learn something new, meet people from other countries, practice their English, and build skills that will matter for their future. You don't need to know everything in advance, you don't need perfect English, and you don't need a business idea already figured out, all you need is to be open, curious, and ready to get involved.","Irina Zrnić shares how the SkillUp project, guided by a mentor from Tunisia, taught her about entrepreneurship, teamwork, and sustainable development.",{"id":141,"date":31,"updated_at":31,"image":142,"tag":8,"featured":9,"status":10,"sr":143,"en":148},"2026-07-28-kako-je-jedna-nasumicna-odluka-promenila-moje-studentske-dane","https:\u002F\u002Faiesec.org.rs\u002Fcontent-data\u002Fuploads\u002Fimg_1786014278_kako-je-jedna-nasumicna-odluka-promenila-moje-studentske-dane.webp",{"title":144,"excerpt":145,"content":146,"author":15,"meta_description":147},"Kako je jedna nasumična odluka promenila moje studentske dane?","Kada je birala studentsku organizaciju, Ana Evtoski se odlučila za AIESEC gotovo nasumično - činilo joj se zanimljivo i dobro za CV. Nije mogla ni da naslutila da će ta odluka pokrenuti lavinu promena: od introvertne studentkinje do liderke tima, sa prijateljima i iskustvima širom sveta. Ovo je njena priča...","Kada je Ana Evtoski upisala fakultet, znala je da želi da se učlani u neku studentsku organizaciju. Želela je da iskoristi studentske dane za nešto više od predavanja, kolokvijuma i ispita, ali nije bila sigurna koja organizacija je prava za nju.\n\nNa kraju se prilično nasumično odlučila za AIESEC. Čula je da je to jedina globalna studentska organizacija u odnosu na ostale koje postoje na njenom fakultetu, a to joj je u tom trenutku zvučalo zanimljivo, i iskreno, dobro za CV. Tada je mislila da traži samo još jednu stavku koju će moći da doda u biografiju. Danas, kada pogleda unazad, može da kaže da je ta \"nasumična\" odluka bila jedna od najboljih koje je donela.\n\n\u003Cstrong>Prvih šest meseci van zone komfora\u003C\u002Fstrong>\n\nU svom prvom timu Ana je za samo šest meseci doživela promenu koju tada nije mogla ni da zamisli. Počela je da izlazi iz svoje zone komfora iznova i iznova - nekada kroz male zadatke, nekada kroz situacije koje su joj tada delovale ogromno.\n\nRazgovori sa ljudima, prodaja, javno izlaganje, rad u timu, odgovornost prema rokovima - sve su to bile stvari koje su je u početku izbacivale iz ravnoteže. Ali upravo kroz te situacije je počela da raste. Postajala je otvorenija, sigurnija u sebe i spremnija da pokuša čak i onda kada nije bila sigurna da zna kako.\n\n\u003Cstrong>Više od iskustva za CV\u003C\u002Fstrong>\n\nNa početku je u AIESEC ušla zbog CV-ja. Međutim, vrlo brzo je CV pao u drugi plan. Dobila je priliku da unapredi prodajne veštine, vežba engleski, upoznaje ljude, posećuje konferencije, učestvuje u organizaciji događaja i radi na projektima koji su imali stvaran uticaj.\n\nOno što joj je najviše značilo jeste to što se njen razvoj nije desio samo kroz formalne treninge, već kroz iskustvo - kroz pokušaje, greške, razgovore, feedback i situacije u kojima je morala da preuzme inicijativu.\n\n\u003Cstrong>Od člana tima do liderstva\u003C\u002Fstrong>\n\nKako je vreme prolazilo, Ana je dobijala sve više prilika - prvo da vodi timove, zatim i ceo departman. To je za nju bio potpuno novi nivo odgovornosti. Više nije razmišljala samo o svojim zadacima, već i o ljudima koje vodi, njihovoj motivaciji, razvoju i rezultatima.\n\nAIESEC joj je dao prostor da vežba liderstvo u praksi - ne samo kroz titule i pozicije, već kroz svakodnevne situacije u kojima moraš da budeš tu za svoj tim, da doneseš odluku i da nastaviš dalje čak i kada nije sve idealno.\n\n\u003Cstrong>Internacionalno iskustvo i ljudi iz celog sveta\u003C\u002Fstrong>\n\nJedna od stvari koje su joj najviše otvorile pogled na svet bila je prilika da ode na internacionalnu konferenciju u Italiju, gde je upoznala veliki broj studenata iz različitih država. To iskustvo joj je pokazalo koliko je posebno biti deo globalne organizacije - da ono što radiš lokalno nije izolovano, već deo mnogo veće priče.\n\nNjeno AIESEC iskustvo motivisalo ju je da napravi još jedan veliki korak i ode na šest nedelja volontiranja u Italiju, u dečiji letnji kamp. Rad sa decom, život u drugoj zemlji i svakodnevna komunikacija na stranom jeziku pomogli su joj da se suoči sa sopstvenim strahovima i postane samostalnija i otvorenija za nepoznato. Posebno mesto u tom iskustvu ima njena host porodica - postali su njena druga porodica, i danas je i dalje redovno posećuje.\n\n\u003Cstrong>Šta joj je AIESEC zaista doneo\u003C\u002Fstrong>\n\nKada bi morala da objasni šta joj je AIESEC doneo, teško bi to svela na jednu stvar — doneo joj je samopouzdanje, prijatelje, putovanja, iskustvo vođenja timova i, možda najvažnije, osećaj da može mnogo više nego što je mislila.\n\nAko razmišljaš da se priključiš AIESEC-u, njen savet je jednostavan: probaj. Ne moraš da budeš najotvorenija osoba u prostoriji, ne moraš da imaš sve veštine unapred, niti da znaš tačno gde će te to odvesti. Dovoljno je da budeš spremna da izađeš iz zone komfora i kažeš \"da\" prvoj prilici - možda baš ta odluka postane početak iskustva koje će i tebi promeniti studentske dane.","Ana Evtoski je AIESEC izabrala nasumično, a dobila samopouzdanje, liderstvo i prijatelje širom sveta. Pročitaj njenu priču o rastu kroz iskustvo.",{"title":149,"excerpt":150,"content":151,"author":18,"meta_description":152},"How One Random Decision Changed My Student Days?","When choosing a student organization, Ana Evtoski picked AIESEC almost at random, it just seemed interesting and good for her CV. She had no idea that decision would set off a chain of changes: from an introverted student to a team leader, with friends and experiences all over the world. This is her story...","When Ana Evtoski enrolled in university, she knew she wanted to join a student organization. She wanted to make her student days about more than just lectures, exams, and coursework, but she wasn't sure which organization was the right fit for her.\n\nIn the end, she chose AIESEC almost by chance. She'd heard it was the only global student organization compared to the others at her faculty, and at the time, that sounded interesting, and honestly, good for her CV. Back then, she thought she was simply looking for one more line to add to her resume. Today, looking back, she can say that \"random\" decision turned out to be one of the best she's ever made.\n\n\u003Cstrong>The first six months outside her comfort zone\u003C\u002Fstrong>\n\nIn her first team, Ana experienced a transformation within just six months that she couldn't have imagined at the time. She started stepping outside her comfort zone again and again, sometimes through small tasks, sometimes through situations that felt enormous to her back then.\n\nTalking to people, sales, public speaking, teamwork, meeting deadlines, these were all things that threw her off balance at first. But it was precisely through those situations that she began to grow. She became more open, more confident in herself, and more willing to try even when she wasn't sure she knew how.\n\n\u003Cstrong>More than just a CV line\u003C\u002Fstrong>\n\nAt first, she joined AIESEC for the sake of her CV. Very quickly, though, the CV took a back seat. She got the chance to improve her sales skills, practice English, meet people, attend conferences, help organize events, and work on projects that had a real impact.\n\nWhat mattered most to her was that her growth didn't happen only through formal training, but through actual experience, through trial and error, conversations, feedback, and situations where she had to take the initiative herself.\n\n\u003Cstrong>From team member to leader\u003C\u002Fstrong>\n\nAs time went on, Ana was given more and more opportunities, first leading teams, then an entire department. That was a completely new level of responsibility for her. She was no longer thinking only about her own tasks, but about the people she was leading, their motivation, their development, and their results.\n\nAIESEC gave her the space to practice leadership in real life, not just through titles and positions, but through everyday situations where you have to show up for your team, make decisions, and keep going even when things aren't perfect.\n\n\u003Cstrong>An international experience and people from all over the world\u003C\u002Fstrong>\n\nOne of the things that opened her eyes to the world the most was the chance to attend an international conference in Italy, where she met a large number of students from different countries. That experience showed her just how special it is to be part of a global organization, that what you do locally isn't isolated, but part of a much bigger story.\n\nHer AIESEC experience inspired her to take another big step and spend six weeks volunteering in Italy, at a children's summer camp. Working with kids, living in another country, and communicating daily in a foreign language helped her face her own fears and become more independent and open to the unknown. Her host family holds a special place in that experience, they became her second family, and to this day she still visits them regularly.\n\n\u003Cstrong>What AIESEC really gave her\u003C\u002Fstrong>\n\nIf she had to explain what AIESEC gave her, it would be hard to narrow it down to just one thing, it gave her confidence, friends, travel, experience leading teams, and maybe most importantly, the feeling that she's capable of far more than she ever thought.\n\nIf you're considering joining AIESEC, her advice is simple: just try. You don't have to be the most outgoing person in the room, you don't need to have all the skills figured out in advance, and you don't need to know exactly where it will take you. All you need is to be ready to step outside your comfort zone and say \"yes\" to the first opportunity, because that decision might just be the beginning of an experience that changes your student days too.","Ana Evtoski picked AIESEC at random and gained confidence, leadership skills, and friends around the world. Read her story of growth through experience.",{"id":154,"date":31,"updated_at":31,"image":155,"tag":156,"featured":9,"status":10,"sr":157,"en":162},"2026-07-28-sta-znaci-biti-deo-programa-globalni-domacin","https:\u002F\u002Faiesec.org.rs\u002Fcontent-data\u002Fuploads\u002Fimg_1786014278_sta-znaci-biti-deo-programa-globalni-domacin.webp","GLOBALNI DOMAĆIN",{"title":158,"excerpt":159,"content":160,"author":15,"meta_description":161},"Šta znači biti deo programa Globalni Domaćin?","Da li si nekada pomislio kako izgleda kada u svoj dom pustiš nekoga iz potpuno druge kulture? Kroz Global Host program, granice postaju samo linije na mapi, a stranci postaju prijatelji za ceo život. Ovo je priča Dušana Miloševića, našeg člana koji je to iskusio iz prve ruke i nikada više nije gledao na svet isto...","Kada je Dušan Milošević prvi put razmišljao o tome da postane domaćin međunarodnom praktikantu, sasvim je normalno da su ga obuzele sumnje. Ideja da neko koga ne poznaje boravi u njegovom stanu nekoliko nedelja delovala mu je kao veliki korak van zone komfora. Ipak, kada se ta odluka jednom donese, retko ko požali, a upravo to potvrđuje njegovo iskustvo u programu Globalni Domaćin.\n\nKroz ovaj program Dušan je imao priliku da ugosti praktikante iz Paname, Kenije i Hong Konga. Svako iskustvo bilo je posebno na svoj način, neka intenzivna i emotivna, neka mirnija i drugačija od očekivanog, ali svako je donelo nešto novo i vredno pamćenja.\n\n\u003Cstrong>Prvo iskustvo koje menja pogled na svet\u003C\u002Fstrong>\n\nPrvi praktikant koga je Dušan ugostio bio je Hose iz Paname, koji je u Srbiji boravio šest nedelja. Kako je i sam bio aktivan član AIESEC-a, razgovori o organizaciji, liderstvu, kulturi i životu tekli su prirodno. Pre tog poznanstva, Panama je za Dušana bila samo tačka na mapi - kroz svakodnevne razgovore postala je priča, kultura i pravo prijateljstvo.\n\nZajedno su išli na klizanje, gde je Hose prvi put u životu video led, igrali su ultimate frisbee, njegov nacionalni sport, i delili trenutke koji su, kako se ispostavilo, ostavili dubok trag. Rastanak na aerodromu bio je izuzetno emotivan, jer Hose više nije bio samo praktikant, već pravi prijatelj. Dve godine kasnije, kontakt i dalje traje.\n\n\u003Cstrong>Svaka priča je drugačija\u003C\u002Fstrong>\n\nNaredno iskustvo, sa praktikantom iz Kenije, izgledalo je potpuno drugačije. Bio je povučeniji, posvećen svom masteru i biznisu koji razvija, i na početku se Dušanu činilo da povezanost neće biti ista kao sa Hoseom. Ipak, upravo ta razlika naučila ga je važnu lekciju - da bliskost ne mora uvek da izgleda isto.\n\nRazgovori o dolasku u Evropu, poslu i planovima za budućnost bili su jednako vredni. Zajedno su probali rakiju, otišli na klizanje, a on je u zamenu doneo deo svoje kulture - tradicionalna jela i hleb, pripremljeni u Dušanovom stanu. To iskustvo pokazuje suštinu programa Globalni Domaćin - nije reč samo o hrani ili aktivnostima, već o pričama, običajima i trenucima deljenim sa nekim iz potpuno drugačijeg dela sveta.\n\n\u003Cstrong>Kada je pet dana dovoljno za dubok utisak\u003C\u002Fstrong>\n\nSa praktikantom iz Hong Konga vreme provedeno zajedno bilo je znatno kraće - svega pet dana. Ipak, to je bilo dovoljno za razgovore o istoriji, geografiji, politici i razlikama u načinu razmišljanja. Iako je na početku delovao zatvoreno, vremenom se otvorio, a razgovori su ostavili trag i kod ljudi iz Dušanovog šireg kruga prijatelja.\n\nOvaj deo priče pokazuje nešto važno - nije neophodno provesti mesece sa nekim da bi nastala iskrena povezanost.\n\n\u003Cstrong>Zašto se program Globalni Domaćin isplati\u003C\u002Fstrong>\n\nNajveća vrednost ovog iskustva, kaže Dušan, leži upravo u neizvesnosti, nikada se ne zna unapred da li će razgovor krenuti ka istoriji, biznisu ili ličnim temama koje se retko dele sa nekim iz druge kulture. U tome leži i lepota programa: ne radi se samo o obezbeđivanju smeštaja, već o tome da se deo sveta pusti u sopstveni dom.\n\nKroz ove odnose otkriva se koliko su granice zapravo samo linije na mapi, dok su ljudske potrebe, strahovi i snovi slični bez obzira odakle dolazimo. Zahvaljujući programu Globalni Domaćin, Dušan danas ima prijatelje u Panami, Hong Kongu i Keniji - ljude kojima se uvek može javiti, i mesta na kojima uvek postoji gde prespavati.\n\nGlobalni Domaćin je idealan izbor za sve koji žele da dožive nešto drugačije, upoznaju ljude iz različitih delova sveta i prošire sopstveni pogled na život. Nikada se ne zna unapred šta će ovo iskustvo doneti, ali baš u tome leži njegova prava vrednost.","Kako je primiti nekoga iz sasvim druge kulture u svoj dom? Priča Dušana Miloševića, koji je kroz Globalni Domaćin ugostio praktikante sa tri kontinenta.",{"title":163,"excerpt":164,"content":165,"author":18,"meta_description":166},"What Does It Mean to Be Part of the Global Host Program?","Have you ever wondered what it feels like to welcome someone from a completely different culture into your home? Through the Global Host program, borders become nothing more than lines on a map, and strangers become lifelong friends. This is the story of Dušan Milošević, one of our members who experienced this firsthand and never looked at the world the same way again...","When Dušan Milošević first considered becoming a host to an international intern, it was completely normal for doubts to creep in. The idea of someone he didn't know staying in his apartment for several weeks felt like a huge step outside his comfort zone. Yet once that decision is made, few people ever regret it, and Dušan's experience in the Global Host program confirms exactly that.\n\nThrough this program, Dušan had the opportunity to host interns from Panama, Kenya, and Hong Kong. Each experience was special in its own way, some intense and emotional, others calmer and different from what he expected, but every single one brought something new and worth remembering.\n\n\u003Cstrong>The first experience that changed his perspective\u003C\u002Fstrong>\n\nThe first intern Dušan hosted was Jose from Panama, who spent six weeks in Serbia. Since Jose was himself an active AIESEC member, conversations about the organization, leadership, culture, and life flowed naturally. Before meeting him, Panama had been nothing more than a point on the map for Dušan, but through their daily conversations, it turned into a story, a culture, and a genuine friendship.\n\nTogether they went ice skating, where Jose saw snow and ice for the very first time in his life, and they played ultimate frisbee, Jose's national sport, sharing moments that, as it turned out, left a lasting impression. The goodbye at the airport was deeply emotional, because by then Jose was no longer just an intern, but a true friend. Two years later, they're still in touch.\n\n\u003Cstrong>Every story is different\u003C\u002Fstrong>\n\nThe next experience, with an intern from Kenya, looked completely different. He was more reserved, deeply focused on his master's degree and the business he was building, and at first Dušan thought their connection wouldn't be the same as it had been with Jose. Yet that very difference taught him an important lesson: closeness doesn't always have to look the same.\n\nTheir conversations about moving to Europe, his work, and his future plans were just as meaningful. Together they tried rakija and went ice skating, and in return, he brought a piece of his own culture, traditional dishes and bread, prepared right in Dušan's apartment. This experience captures the true essence of the Global Host program: it's not just about food or activities, it's about stories, customs, and moments shared with someone from a completely different part of the world.\n\n\u003Cstrong>When five days is enough to leave a deep impression\u003C\u002Fstrong>\n\nWith the intern from Hong Kong, the time they spent together was much shorter, just five days. Still, it was enough for conversations about history, geography, politics, and differences in ways of thinking. Although he seemed closed off at first, he gradually opened up, and those conversations left a mark even on people within Dušan's wider circle of friends.\n\nThis part of the story highlights something important: you don't need months with someone for a genuine connection to form.\n\n\u003Cstrong>Why the Global Host program is worth it\u003C\u002Fstrong>\n\nThe greatest value of this experience, Dušan says, lies precisely in the uncertainty. You never know in advance whether a conversation will turn toward history, business, or personal topics rarely shared with someone from another culture. That's exactly where the beauty of the program lies: it's not just about providing accommodation, it's about letting a piece of the world into your own home.\n\nThrough these relationships, you discover just how much borders really are just lines on a map, while human needs, fears, and dreams remain similar no matter where we come from. Thanks to the Global Host program, Dušan now has friends in Panama, Hong Kong, and Kenya, people he can always reach out to, and places where he'd always have somewhere to stay.\n\nGlobal Host is the perfect choice for anyone who wants to experience something different, meet people from all over the world, and broaden their own perspective on life. You never know in advance what this experience will bring you, but that's exactly where its true value lies.","What is it like to welcome someone from a completely different culture into your home? Dušan Milošević on hosting interns from three continents.",1790369318178]